
Mnogi trgovci su ove godine sa sniženjima za „Crni petak“ počeli samim ulaskom u novembar, umesto da tradicionalno čekaju poslednji petak u mesecu.
Ipak, postavlja se pitanje — da li se išta u trgovinskim praksama promenilo u odnosu na prethodne godine?
U mnogim zapadnim zemljama, pogotovo u SAD, „Crni petak“ važi za dan velikih sniženja u mnogim radnjama.
U to doba godine, prodavci prazne svoje magacine, te su cene nekih artikala snižene i za 90 odsto. Radnje se otvaraju ranije, u nekim slučajevima čak i u ponoć, a ulice su preplavljene velikim redovima potrošača i saobraćajnim gužvama.
U Srbiji, kako je višegodišnja praksa i dokazala, to nije slučaj. Sniženja ovde nisu tako velika, a samim tim ni interesovanje kupaca, zato Crni petak prodavcima u Srbiji predstavlja samo povod kojim će pokušati da privuku kupce.
Vesna Perinčić iz Republičke unije potrošača naziva ga „marketinškim trikom“ i tvrdi da je Crni petak „izgubio inicijalni smisao“ i da sniženja u radnjama u Srbiji ne mogu da se mere sa sniženjima u drugim zemljama.
„Sve to dolazi uz reklamu da se neki proizvod nalazi na fantastičnom popustu, a kada se vidi kakvo je pravo stanje, može se uočiti da je u stvari u pitanju marketinški trik. Treba biti obazriv za taj Crni petak, voditi računa o tome da trgovci nastoje da zarade, a ne da nešto učine potrošačima i da to, ipak, nije kao u Americi, gde je to poseban potrošački praznik i atrakcija“, navodi Perinčić, koja dodaje da se nada da će se način razmišljanja trgovaca u Srbiji promeniti vremenom, ali da za sada većina njih ovo doba godine koristi kao povod da „utiču na potrošače da uđu u prodavnicu ne bi li ih privukli da kupe ono što je trgovac zamislio da kupe“.
Pored toga, već nekoliko godina kupci se susreću sa praksom dizanja cene pred Crni petak, samo da bi ona tog dana bila snižena, što znatno umanjuje sniženje, a nekad ga čak i negira u potpunosti. Perinčić navodi da su zakonodavci ovaj problem prepoznali, kao i da su u zakon ubačena dodatna pojašnjenja u vezi sa propisima.
Propisi nalažu da prodavac, pored snižene cene, mora istaći i najnižu cenu po kojoj je nudio robu u poslednjih 30 dana. Ipak, pojedini prodavci obmanjujuće prakse nastavljaju legalnim tokovima, budući da je ove godine svojevrsni „trend“ da se cene proizvoda dižu čak mesec dana unapred, kako bi sniženja u novembru sekla manje profita trgovcima.
Da nije sve tako crno i da postoje prodavci sa dobrom poslovnom praksom potvrđuje i Perinčić, ali i dodaje da takvih nema mnogo jer Srbija nije konkurentno tržište. Ona ističe i da državni aparat nema dovoljno ljudstva da aktivnije sprovodi inspekcije i da je zato neophodno da se potrošači ostanu obazrivi, informišu se o aktuelnim cenama i suzdrže od impulsivne kupovine.
„Potrošači, treba da izvrše uvid kada su već svima dostupne onlajn platforme za takve stvari, da uporede kakvo je bilo kretanje cena unazad i da na taj način dođu do spoznaje da li je taj proizvod zaista snižen ili se trgovac koristi marketinškim trikovima“, kaže Perinčić, koja dodaje da svaku vrstu odskakanja od propisa treba prijaviti, jer je Zakon o trgovini propisao kaznu po prekršajnom nalogu od 100.000 dinara na licu mesta.
Ona tvrdi da je mnogo načina da se sprovedu obmanjujuće poslovne prakse, a kao jednu od njih navodi manipulaciju reklamiranja sniženja u radnjama.
„Ako je oglašeno sniženje u izlogu, velikim slovima, i piše 70 odsto, onda najmanje petina robe oglašenog sniženja mora biti na popustu od 70 odsto. A ne da vi uđete u radnju, pa sve bude sniženo na 10 ili 20 odsto, a samo dva artikla na 70 odsto. Kada tržišna dođe u objekat po prijavi, ona će sve to da iskontroliše i može da ispiše i više tih prekršajnih naloga, a kazna prema zakonu o zaštiti potrošača za nepoštenu obmanjujuću poslovnu praksu je od 300.000 do 2.000.000 dinara“, navodi Perinčić, koja apeluje na kupce da ovakve slučajeve obavezno prijavljuju jer „jedino na taj način trgovci mogu da se oapemete i urazume“.