Bliži se prva obljetnica članstva Hrvatske u eurozoni, pri čemu Vlada, središnja banka i analitičari naglašavaju trajne benefite tog članstva, dok se dio građana, osim što euro smatra i djelomičnim "krivcem" za rast cijena, još nije uspio u potpunosti priviknuti na novu valutu.
Ministar financija
Marko Primorac nedavno je izjavio da su se svi očekivani pozitivni
učinci ulaska u eurozonu i ostvarili – od povećanja kreditnog rejtinga,
do značajnog smanjenja valutnog rizika, kao i uklanjanja transakcijskih
troškova, pri čemu ušteda za gospodarstvo iznosi oko 160 milijuna eura. “Vjerujem da će učinci u potpunosti biti poznati i vidljivi u
nekom dužem vremenskom razdoblju, ali sve ono što smo učinili na samom
putu uvođenja eura će polučiti trajne transformativne učinke hrvatskom
gospodarstvu”, ocijenio je Primorac. Na istom tragu je i guverner Hrvatske narodne banke (HNB) Boris
Vujčić, također apostrofiravši uklanjanje tečajnog rizika, koje je
dovelo do smanjenja premije rizika zemlje, rezultat čega je i da su
kamatne stope znatno niže no što bi bile bez uvođenja eura. Primjer su toga, napomenuo je Vujčić, i zemlje koje nisu uvele euro, poput Češke, Mađarske i Poljske. “Troškovi zaduživanja države, poduzeća i kućanstava bi bili na znatno
višim razinama. Ne samo to, nego bi i stopa inflacije bila viša nego
što jest, jer Hrvatska ima nižu stopu inflacije od svih tih zemalja koje
nisu uvodile euro”, izjavio je nekidan Vujčić. Stoga, ekonomske posljedice ulaska u eurozonu su u skladu s
očekivanjima, pri čemu je guverner istaknuo da je uvođenje eura “jako
dobro” prošlo i u tehničkom pogledu. Lanjskog studenog inflacija je dosegnula rekordnih 13,5 posto, nakon
čega kreće njeno postupno usporavanje, pri čemu su se dvoznamenkaste
razine zadržale i u prva tri mjeseca ove godine. Ulazak Hrvatske u
zajedničku europsku monetarnu uniju u trenutku visoke inflacije je stoga
predstavljao specifičnost i izazov s kojim se nisu morale suočiti druge
članice prilikom ranijih proširenja. Prve dane ove godine u javnosti su se pojavili i brojni primjeri
neopravdanih poskupljenja kod “zaokruživanja” cijena pri preračunavanju
iz kuna u eure, a uz poruke i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da
se to zaokruživanje ne smije koristiti za “neopravdano velike dobiti i
profite”, na teren su izašle i inspekcijske službe, dok je u veljači
Ministarstvo gospodarstva pokrenulo i aplikaciju za usporedbu cijena u
trgovačkim lancima u odnosu na zadnji dan 2022. godine. Krajem siječnja je objavljena i prva procjena inflacije za taj
mjesec, po kojoj je rast na godišnjoj razini usporio na 12,7 posto, dok
su cijene u odnosu na prosinac 2022. u prosjeku ostale iste. Komentirajući tada te podatke, guverner Vujčić je ustvrdio da
uvođenje eura, sukladno i očekivanjima, nije imalo značajan utjecaj na
ukupni porast cijena, a to je ponovio i nekidan, rekavši da su
istraživanja HNB-a, ESB-a i Eurostata pokazala da je uvođenje eura imalo
utjecaj na ukupnu inflaciju za do 0,4 postotna boda, taj učinak se
praktički u potpunosti odnosio na usluge i to u siječnju, dok je u
veljači i ožujku taj utjecaj već bio “nesignifikatan”. Rast cijena usluga u ljetnim mjesecima po Vujčiću je prvenstveno
povezano s turističkom sezonom i potražnjom u turizmu, a ne s uvođenjem
eura. Stoga, dio građana ima percepciju da su cijene rasle zbog uvođenja
eura, no danas je jasno da to nije bio slučaj, zaključio je. Utjecaj uvođenja eura na inflaciju u Hrvatskoj u radu “The Euro and
Croatian inflation: much ado about nothing?”, je na temelju podataka
Eurostata analizirao i izvanredni profesor s Katedre za statistiku
zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Petar Sorić. “Euro i inflacija u Hrvatskoj: mnogo buke nizašto?”, kako glasi
prijevod rada, ipak na kraju ima upitnik, a kako je Sorić izjavio za
Hinu, nije da se baš apsolutno ništa nije dogodilo u pogledu utjecaja
uvođenja eura na rast cijena. Ističe da taj efekt nije bio robustan i značajan kada je riječ o
agregatnoj inflaciji, to jest ukupnoj košarici dobara koja se mjeri
harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena. Također, kada je taj indeks “dezagregirao” na 13 podkategorija, nije
pronašao značajan efekt eura na rast cijena kod velike većine
inflatornih podkategorija, no iznimke su bile cijene hrane i pića,
ugostiteljskih usluga (restorani, hoteli, kafići, catering i sl.) te
cijene odjeće. “Vrlo slična iskustva su imale zemlje koje su ranije ulazile u europodručje”, napomenuo je Sorić. Prvu analizu je provodio tri mjeseca nakon uvođenja eura i tu je već
primijetio da utjecaj eura na rast cijena postupno slabi s protekom
vremena. No kada je još prikupio podatke za iduće mjesece s kojima je
započinjala i turistička sezona, sve do srpnja, efekt se počeo
intenzivirati. Profesor s Ekonomije: Dio trgovaca vjerojatno iskoristio situaciju za neutemeljeno dizanje cijena Tako je primjerice utvrdio da je euro “krivac” za čak 62 posto
inflacije cijena odjeće u lipnju 2023. godine. Kada je pak riječ o rastu
cijena hrane i pića, udio eura se kretao od 0,36 posto u siječnju do
33,03 posto u lipnju. Učinak eura posebice se značajnim pokazao u ugostiteljstvu, gdje se u
lipnju otprilike polovica inflacije, 48,08 posto, može pripisati
uvođenju eura. Sorić pritom naglašava da se radi o utjecaju eura na inflaciju, to
jest na postotnu promjenu cijena, ne na apsolutne razine cijena
pojedinih proizvoda i usluga. Drugim riječima, analiza je pokazala da bi
se poskupljenje hrane i pića dogodilo i da nije bilo eura, ali bi ono
primjerice u lipnju iznosilo oko dvije trećine onoga kojemu smo
svjedočili. Rast cijena je po Soriću vrlo vjerojatno povezan i s tržišnom
konkurencijom, koja u maloj Hrvatskoj nije na razini primjerice SAD-a,
pa je stoga i teže kažnjavati one koji neopravdano dižu cijene. Sorić je apostrofirao i Vladine pakete pomoći građanima i
gospodarstvu, koji su doprinijeli tome da inflacija osnovnih
prehrambenih namirnica i energenata “nije dramatično rasla” uslijed
uvođenja eura. Istraživanje: Dobar dio građana cijene još uvijek preračunava u kune Daljnje dvojno iskazivanje cijena pridonijelo bi zbunjivanju
potrošača, a između ostalog nije ni u skladu s preporukama Europske
komisije, rekao je Primorac, dodavši da se razdoblje obaveze dvojnog
iskazivanja protegnulo na 16 mjeseci, što je dulje no u drugim zemljama
koje su uvodile euro, Prilagodbu građana na euro su kroz mjesece pratili i istraživači s
odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a u
suradnji s agencijom za istraživanje tržišta Hendal su ih između ostalog
upitali u kojoj mjeri trenutne cijene u eurima preračunavaju u kune. U studenom je tako 47 posto ispitanika reklo da to uvijek čini, 46 posto ponekad, a samo šest posto njih nikad. Istraživanje se provodi svaki mjesec na nacionalno reprezentativnom
uzorku od 500 hrvatskih građana, a u prvom iz veljače ove godine 60
posto građana je odgovorilo da uvijek preračunava iz eura u kune, 36
posto da to radi ponekad i četiri posto da to nikad ne čini. Ti postotci se mogu promatrati kao indikator prilagodbe, a iako pomak
u odnosu na početak godine postoji, ostaje činjenica da krajem godine
otprilike pola građana još uvijek pri svakom praćenju cijena i kupnji
preračunava cijene iz eura u kune. Viši asistent na katedri za psihologiju FFZG-a Nikola Erceg smatra da
je zaključak koji proizlazi iz ovih rezultata da se građani još uvijek
nisu priviknuli na euro. “U kunama smo naučili razmišljati i procjenjivati vrijednosti i teško
se u ovako kratko vrijeme u potpunosti ‘prebaciti’ na novu valutu.
Pretpostavljam da preračunavanje ljudima služi kao neki oblik zaštite od
neželjene potrošnje i osigurač racionalnijeg upravljanja novcem. Euro
ima tu karakteristiku da je nominalno ‘slabiji’ od kune, a ljudi su
osjetljivi na nominalnu vrijednost, pa nam 20 eura zvuči manje nego 150
kuna. Tek kad preračunamo u kune dobijemo osjećaj koliko nešto ‘stvarno’
košta”, izjavio je Erceg za Hinu. Prestanak dvojnog iskazivanja cijena će se reflektirati na rast cijena? S obzirom da bi prioritet trebao biti da se što manje građana “opeče”
u procesu prilagodbe, Erceg smatra da možda ne bi bilo loše dvojno
iskazivanje ostaviti još neko vrijeme. S druge strane, profesorica na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu Marijana Ivanov je nedavno izrazila bojazan da bi prestanak
dvojnog iskazivanja cijena mogao imati efekt na rast cijena u siječnju. Jedan od efekata ulaska Hrvatske u eurozonu je i veliki pad broja
mjenjačnica te prometa stranim gotovim novcem. Tako, prema najnovijim
podacima HNB-a od sredine prosinca, u Hrvatskoj trenutno posluju 293
ovlaštena mjenjača, njih 787 manje u odnosu na isto razdoblje lani, kada
ih je bilo 1.080. S obzirom na to da ovlašteni mjenjači mogu obavljati mjenjačke
poslove samo ako imaju sklopljen ugovor o obavljanju tih poslova s
poslovnom bankom, taj uvjet trenutno ispunjavaju 254 ovlaštena mjenjača,
pa stoga iz HNB-a zaključuju da trenutno 39 ovlaštenih mjenjača ne
obavlja mjenjačke poslove. Do uvođenja eura ovlašteni mjenjači pružali su mjenjačke poslove na
oko 3.500 mjenjačkih mjesta, dok sada taj broj iznosi oko 1.400, a kao i
ranije, tu su uključene i mjenjačnice Hrvatske pošte i Fine, njih oko
950. Tako, kada se izuzmu Pošta i Fina, ispostavlja se da trenutno 252
ovlaštena mjenjača obavlja mjenjačke poslove u oko 450 mjenjačnica. U prvih deset mjeseci ove godine, izvijestili su iz HNB-a, ovlašteni
mjenjači su otkupili od fizičkih osoba te prodali fizičkim osobama
strani gotov novac u vrijednosti od 241,6 milijuna eura, dok je u istom
prošlogodišnjem razdoblju vrijednost prometa doseznala 3,4 milijarde
eura, odnosno oko 14 puta više. Najveću vrijednost prometa tijekom ove godine mjenjači su ostvarili u
lipnju, 29,2 milijuna eura, a najmanju u siječnju, 15,9 milijuna eura.
Usporedbe radi, lani je najveća vrijednost prometa zabilježena u
kolovozu, 602,8 milijuna eura, a najmanja također u siječnju, no u
iznosu od 183,5 milijuna eura. Tijekom 2023. godine ovlašteni mjenjači najviše su kupovali i
prodavali gotov novac američkog dolara, na koji otpada oko 54,3 posto
ukupnoga prometa, a sa 19,6 posto slijedi švicarski franak, podaci su
središnje banke dostavljeni na upit Hine. HNB će bankama na ime kamata za deponirane “viškove likvidnosti” isplatiti oko 478 milijuna eura I bankama je također za razliku od prijašnjih godina izostao dio
prihoda od mjenjačkih poslova, no zato su ostvarile značajne prihode od
kamata na “viškove likvidnosti” pohranjene kod središnje banke, pri čemu
im se na ta sredstva obračunava kamata po referentnoj stopi ESB-a za
prekonoćni depozit, koja trenutačno iznosi četiri posto. Velike “viškove likvidnosti” banke su ostvarile i samim ulaskom
Hrvatske u eurozonu, s obzirom da se u njoj primjenjuje stopa minimalnih
pričuva od jedan posto, dok je prije toga ta stopa iznosila devet
posto. Od početka 2023. godine do 30. studenoga bankama u Hrvatskoj je po
toj osnovi isplaćeno oko 429 milijuna eura, a predviđa se da će iznos za
cijelu ovu godinu iznositi oko 478 milijuna eura, izvijestili su iz
HNB-a.
“To vjerojatno znači da je dio trgovaca iskoristio situaciju da bi neutemeljeno povisio cijene i povećao marže”, smatra Sorić.
Od
rujna 2022. do kraja ove godine na snazi je i obaveza dvojnog
iskazivanja cijena – u kunama i eurima. Iako se brojni građani žale da
se još nisu naviknuli na novu valutu, a udruge potrošača traže
produljenje te obaveze, ministar financija Marko Primorac je nedavno
ponovio da ono nije potrebno.
Po
njemu će ukidanje dvojnog iskazivanja cijena vjerojatno pridonijeti
tome da se građani brže naviknu na euro, odnosno da prije prestanu
preračunavati u kune, no s druge strane bi moglo i otežati odluke o
potrošnji i kupnji ili dovesti do neželjenih trošenja.