
Kada planiramo putovanje iz snova u Evropu, u glavi najčešće imamo idealizovane slike sa društvenih mreža.
Zamišljamo romantične šetnje kroz tihe dvorce, umetnost u tišini galerija i savršene panorame bez ikoga u kadru. Međutim, realnost na terenu često donosi hladan tuš.
Velika analiza turističkih recenzija na platformama poput Tripadvajzora, koju je sproveo tim analitičara donela je listu najprecenjenijih turističkih atrakcija u Evropi. Rezultati jasno pokazuju da najpopularnije lokacije često prate tri velika problema: nepodnošljive gužve, astronomske cene i osećaj dubokog razočaranja kada konačno stignete na odredište.
Dvorac Versaj (Pariz, Francuska) - luksuz u gužvi bez vazduha
Versajski dvorac, nekadašnji simbol apsolutne moći Luja 14, danas drži neslavno prvo mesto među najprecenjenijim atrakcijama u Evropi. U čemu je problem? Vekovima građen da zadivi, Versaj danas pre svega zamara. Prvi izazov je sama kupovina karata i nepregledni redovi na ulazu, čak i ako imate rezervisano vreme. Kada konačno uđete, čuvena Galerija ogledala ne izgleda kao na fotografijama. Umesto kraljevskog sjaja, dočekaće vas stotine turista koji guraju laktove kako bi napravili selfi, dok vodiči viču na nekoliko jezika. Zagušljivost i nemogućnost da se u miru sagleda arhitektura glavni su razlozi što posetioci odlaze razočarani.
Osim skupe ulaznice, sve u okolini dvorca je ekstremno skupo, od obične flašice vode do hrane u lokalnim kafeima.
Park Guelj (Barselona, Španija) - instagram i realnost
Remek-delo Antonija Gaudija, prepoznatljivo po šarenim mozaicima i organskim oblicima, jedno je od najfotografisanijih mesta na svetu. Međutim, upravo ga je ta popularnost uništila. Da biste uopšte kročili u „monumentalnu zonu” parka, morate da platite kartu i rezervišete termin nedeljama unapred. Kada uđete, shvatićete da je prostor zapravo veoma mali i pretrpan ljudima. Čuvena klupa u obliku zmije konstantno je zauzeta, pa je gotovo nemoguće da sednete ili napravite fotografiju. Umesto opuštajuće šetnje kroz park, osećaćete se kao na pokretnoj traci gde vas obezbeđenje stalno usmerava kuda da se krećete kako se ne bi stvorio čep.
Sikstinska kapela (Vatikan) - pogled na tavanicu preko tuđih ramena
Sikstinska kapela i Mikelanđelovi epohalni radovi predstavljaju vrhunac renesansne umetnosti, ali način na koji se ova poseta realizuje kvari celokupan utisak. Ipak, da biste stigli do Sikstinske kapele, morate da prođete kroz kilometre Vatikanskih muzeja u neprekidnoj, sporoj koloni ljudi koja podseća na podzemnu železnicu u špicu. Jednom kada uđete u samu kapelu, pravila su rigorozna: nema slikanja, nema zadržavanja, a čuvari neprestano preko razglasa opominju posetioce da budu tihi. U takvoj atmosferi, gledanje u tavanicu dok vas masa gura napred pretvara se u stres, a ne u estetski užitak.
Dvorac Nojšvanštajn (Bavarska, Nemačka) - izdaleka bajka, izbliza fabrika novca
Dvorac koji je poslužio kao inspiracija za Diznijev dvorac Trnoružice izgleda spektakularno na fotografijama koje prikazuju njegovu siluetu ušuškanu u bavarske Alpe.Razočaranje počinje čim shvatite da autobus ili pešačka staza do dvorca vrve od hiljada posetilaca dnevno. Sam obilazak unutrašnjosti dvorca traje svega oko 20 do 30 minuta, jer dvorac zapravo nikada nije završen do kraja (kralj Ludvig II je umro pre završetka radova). Kroz tih nekoliko završenih prostorija proći ćete u sklopu brze, strogo tempirane ture, bez mogućnosti da zastanete ili fotografišete unutrašnjost. Mnogi turisti se slažu: dvorac je daleko lepši spolja, sa obližnjeg mosta Marijenbrike, nego iznutra.
Krivi toranj u Pizi (Italija) - grad jedne poze
Piza je sinonim za svoj krivi toranj, ali van tog uskog travnatog polja turisti retko pronalaze razlog da ostanu. Čim priđete tornju, suočićete se sa nadrealnim prizorom: stotine ljudi istovremeno drže ruke u vazduhu, pozirajući za čuvenu fotografiju na kojoj „pridržavaju” toranj. Popeti se na sam toranj je izuzetno skupo, karte se rasprodaju rano, a sam uspon uz klizave, nakrivljene stepenice može biti klaustrofobičan. Kada završite slikanje, shvatićete da ste u gradu koji je u potpunosti podređen jednoj jedinoj atrakciji sa preskupim suvenirima i lošom hranom u neposrednoj blizini.