U Hrvatskoj se godišnje stvori oko 7,6 milijuna tona otpada, što bi bilo otprilike 2 tone po stanovniku.
Ti se postoci smanjuju, ali još uvijek nedovoljno. Samo je komunalnog otpada 1,8 milijun tona. Na konferenciji "Energreen – Od otpada do energije" zaključilo se da je osim recikliranja cilj pretvoriti otpad u toplinsku i električnu energiju.
U cijeloj Europskoj uniji cilj je da se do 2035. najviše 10 posto
otpada odlaže na odlagališta, a 65 posto reciklira. Ambiciozno, i za
Europu i za Hrvatsku.
- Danas u Hrvatskoj odlažemo oko 51 posto
otpada, a 38 posto otpada recikliramo. Jasno je kako postoji jaz između
odlaganja i reciklaže. Taj jaz se u EU premošćuje upravo proizvodnjom
goriva odnosno energijom iz otpada i to je ono što slijedi u Hrvatskoj.
Imamo zakonodavni, institucionalni okvir, krenuli smo sa izradom
dokumentacije za javne energane, a postoje i privatne inicijative,
izjavio je Mirko Budiša, zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Kada je riječ o gospodarenju otpadom, objašnjava ministrica, Hrvatska se suočava s brojnim izazovima.
- Među njima su energetska oporaba, materijalna oporaba, recikliranje, dostizanje ciljeva kružnog gospodarstva. U nekim područjima smo iskusili značajan napredak u posljednjim godinama i desetljećima, valja ih spomenuti, no isto tako ne treba bježati niti od tema za koje trebamo pronaći još konkretniji odgovor, istaknula je ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković.
Početkom 2028. godine Hrvatska mora početi i s preuzimanjem radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško.
- Imamo
još određen "buffer" (prostor, op.a.) budući da se otpad prvo šalje na
obradu u jednu od europskih zemlja, odnosno europskih centara za obradu
otpada pa se tek onda vraća natrag na Čerkezovac. Naša procjena je da bi
do kraja 2028. godine centar trebao biti izgrađen, naveo je Josip Lebegner, direktor Fonda za financiranje razgradnje Nuklearne elektrane Krško.
U cijeloj priči postoji još jedan izazov. Budući centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada i dalje nailazi na određen otpor lokalnog stanovništva - iz Dvora na Uni, ali i iz susjedne BiH.
