
Patike koje su tokom proleća koštale 8.000 dinara, nekoliko dana pred početak se zonskog sniženja poskupe na 11.000 dinara, a zatim tokom „velikog sniženja” budu oglašene sa popustom od 30 odsto i prodaju se za 7.700 dinara.
Kupac stiče utisak da je ostvario ogromnu uštedu, iako je proizvod praktično plaćen po ceni koja je gotovo ista kao pre akcije. Upravo ovakve situacije dovele su do toga da potrošači sve manje veruju reklamama o „spektakularnim popustima”.
Građani u Srbiji tako su godinama imali utisak da velika sezonska sniženja često više služe marketingu nego stvarnim uštedama. Mnogi potrošači primećivali su da cene pojedinih proizvoda neposredno pred „Crni petak”, novogodišnje akcije ili druga velika sniženja najpre porastu, da bi zatim bile „dramatično” snižene.
Tako su kupci neretko ostajali u nedoumici da li zaista plaćaju robu povoljnije ili su popusti samo privid stvoren veštačkim podizanjem cena uoči akcija.
Zbog sve učestalijih primedbi potrošača i prakse koja je godinama stvarala nepoverenje u realnost popusta, izmenjeni su i propisi koji regulišu oblast zaštite potrošača i trgovine. Izmene Zakona o trgovini, usklađen sa evropskim direktivama, donosi preciznija pravila o oglašavanju sniženja i jasnije definiše način na koji trgovci mogu da prikazuju prethodne i snižene cene. Novine se najviše odnose na deo zakona koji reguliše prodaju sa sniženom cenom. Iako i sadašnji propisi predviđaju da trgovac mora jasno da istakne i prethodnu i sniženu cenu, u praksi se različito tumačilo šta zapravo predstavlja „prethodna cena”.
Upravo zbog toga novi zakon preciznije definiše da je reč o najnižoj ceni po kojoj je trgovac nudio proizvod u periodu od 30 dana pre početka sniženja, osim kada je reč o lako kvarljivoj robi i proizvodima sa kratkim rokom trajanja.
Cilj ovakvog rešenja je da se spreči praksa veštačkog povećanja cena neposredno pred akcije i da se potrošačima omogući jasnije i transparentnije informisanje o stvarnom iznosu popusta. Praksa je, naime, pokazala da su kupci često dovođeni u zabludu prilikom oglašavanja sniženja, jer su pojedini trgovci koristili referentne cene koje nisu odražavale stvarnu tržišnu cenu proizvoda.
Istovremeno, zabeležen je i rast broja prijava potrošača koje su se odnosile na nepravilno isticanje cena i obračun popusta. Takve prakse, osim što su narušavale poverenje potrošača, stvarale su i nelojalnu konkurenciju na tržištu. Zato će ubuduće, prilikom objavljivanja sniženja, kao „prethodna cena” morati da bude prikazana najniža cena koju je trgovac primenjivao u poslednjih 30 dana pre početka akcije. Manipulacije sa „lažnim popustima” nisu bile problem samo u Srbiji, već praktično u celoj Evropi, zbog čega je i Evropska unija poslednjih godina pooštrila pravila o oglašavanju sniženja. Upravo su brojne pritužbe potrošača iz različitih zemalja pokazale da su trgovci koristili sličan model – kratkoročno podignu cenu, a zatim proizvod predstave kao da je na velikoj akciji.
U Nemačkoj i Francuskoj potrošačke organizacije godinama su upozoravale na slučajeve tokom „Crnog petka” u kojima su elektronski uređaji i bela tehnika imali istaknute popuste i do 40 odsto, iako su samo nekoliko nedelja ranije prodavani po gotovo istoj ceni. U Italiji su regulatori kontrolisali velike onlajn platforme zbog sumnje da su koristile „prethodne cene” koje nikada nisu realno važile u prodaji.
Slične primedbe stizale su i iz Hrvatske i Slovenije, gde su potrošači najčešće ukazivali na garderobu i sportsku obuću. Proizvod bi, na primer, tokom većeg dela sezone koštao 70 evra, pred akciju bi cena bila podignuta na 100 evra, a zatim bi tokom sniženja bio oglašen sa popustom od 30 odsto i prodavan za 69 evra. Formalno je popust postojao, ali je realna cena praktično ostala ista.
Upravo zbog takvih slučajeva Evropska unija je i uvela pravilo o „najnižoj ceni u poslednjih 30 dana”, kako bi se sprečilo da trgovci sami kreiraju fiktivne popuste i kod potrošača stvaraju utisak veće uštede nego što ona zaista jeste. Stroži zakoni, naravno, nisu u potpunosti eliminisali ovu praksu zbog čega su pojedine evropske zemlje poput Francuske i Italije počele ozbiljnije da kažnjavaju modne trgovce zbog fiktivnih popusta i prikazivanja cena koje nisu odgovarale najnižoj ceni u prethodnih 30 dana. Zato se danas u Evropi sve više insistira ne samo na formalnom prikazivanju popusta već i na dokazivanju da je sniženje stvarno. Čak je i Sud pravde Evropske unije dodatno razjasnio da se svaki procenat popusta mora računati upravo na osnovu najniže cene iz poslednjih 30 dana, a ne na osnovu cene koju je trgovac proizvoljno odredio neposredno pred akciju.