Koji je porez najomraženiji među građanima? Svaki novi porez! Ova anegdota, koja se često može čuti u krugovima ljudi koji se profesionalno bave poreskom politikom, govori o imanentnoj averziji građana prema porezima svake vrste. Međutim, proteklih dana bili smo svedoci da su najave o novom načinu oporezivanja (sprskih) firmi koje su registrovane u različitim poreskim rajevima širom sveta – pobrale velike simpatije šire javnosti. Po čemu se ovaj “rajski porez” toliko razlikuje od svih ostalih nepopularnih poreza koji se plaćaju u Srbiji? Glavna razlika je u tome što se “rajski porez” - ne plaća. Odnosno, praktično niko ga ne bi plaćao ako bi ikada neki zakon na ovu temu i bio usvojen. Najznačajnija ekonomska novina u proteklih par decenija, koja je iz korena promenila način poslovanja širom sveta – je rapidni trend ekonomske globalizacije, naročito u oblasti finansijskog kapitala. U današnjem svetu je jednim klikom na taster računara moguće finansijska bogatstva prebaciti sa jednog kraja sveta na drugi – u potrazi za najpovoljnijim poreskim uslovima.
Koji je porez najomraženiji među građanima? Svaki novi porez!
Ova anegdota, koja se često može čuti u krugovima ljudi koji se profesionalno bave poreskom politikom, govori o imanentnoj averziji građana prema porezima svake vrste.
Međutim, proteklih dana bili smo svedoci da su najave o novom načinu oporezivanja (sprskih) firmi koje su registrovane u različitim poreskim rajevima širom sveta – pobrale velike simpatije šire javnosti. Po čemu se ovaj “rajski porez” toliko razlikuje od svih ostalih nepopularnih poreza koji se plaćaju u Srbiji? Glavna razlika je u tome što se “rajski porez” - ne plaća. Odnosno, praktično niko ga ne bi plaćao ako bi ikada neki zakon na ovu temu i bio usvojen.
Najznačajnija ekonomska novina u proteklih par decenija, koja je iz korena promenila način poslovanja širom sveta – je rapidni trend ekonomske globalizacije, naročito u oblasti finansijskog kapitala. U današnjem svetu je jednim klikom na taster računara moguće finansijska bogatstva prebaciti sa jednog kraja sveta na drugi – u potrazi za najpovoljnijim poreskim uslovima. Otuda investitori iz čitavog sveta registruju svoje kompanije u različitim poreskim rajevima, kako bi umanjili svoje poreske obaveze u matičnim država. Ovakva vrsta poreskog planiranja je sasvim legalna i praktično je nemoguće zakonski sprečiti. Zato su mnoge zemlje tokom proteklih godina značajno smanjile poreske stope na kapital kako bi predupredile beg kapitala iz svojih ekonomija. I Srbija je ispratila ovaj trend, smanjujući tokom godina porez na dobit i porez na prihode od kapitala sa 20 na 10% - što predstavlja jednu od najnižih poreskih stopa u Evropi, koja ne ostavlja previše motivacije za poresko planiranje putem poreskih rajeva.
Doduše, u praksi se sreću investitori kojima čak ni poresko planiranje putem poreskih rajeva nije dovoljno. Oni naduvavanjem troškovnih faktura (tzv. transferne cene) zloupotrebljavaju poreske rajeve kako bi dodatno smanjili svoje poreske obaveze – pri tom kršeći poreske zakone. U ovom segmentu postoje mogućnosti za delimična unapređenja regulative i operative u Srbiji. Međutim, identifikovanje i procesuiranje ovakvih zloupotreba je izuzetno izazovan zadatak i za poreske uprave najrazvijenih zemalja. Sa druge strane, naše poreske vlasti još uvek nisu uspele da se izbore sa mnogo elementarnijim zloupotrebama, poput neizdavanja fiskalnih računa ili neprijavljivanja radnika. O unakrsnoj proveri registrovanih prihoda i imovine da i ne pričamo. Čak i slučajevi poreskih zloupotreba koji bivaju otkriveni, najčešće ne dobijaju adekvatan sudski epilog. Postavlja se dakle pitanje opravdanosti i isplativosti korišćenja ograničenih državnih resursa za rad na “rajskom porezu” pored tolikih problema sa postojećim porezima u Srbiji.
Postojeći poreski sistem u Srbiji nije adekvatan ni sa društvenog ni sa ekonomskog stanovišta. Sa društvenog stanovišta, potrebno je eliminisati brojne nepravične odredbe trenutnog poreskog sistema. Tako na primer, poresko opterećenje za prosečnog radnika iznosi 64 dinara na 100 dinara neto prihoda. Sa druge strane, poresko opterećenje (debelih) autorskih honorara raznih savetnika i konsultanata – iznosi svega 32 dinara.
Sa ekonomskog stanovišta, aktuelni poreski sistem nije efikasan jer previše opterećuje zarade zaposlenih, dok je poresko opterećenje imovine i potrošnje nedovoljno visoko. Ovakva neadekvatna kombinacija poreza dodatno otežava glavne ekonomske probleme u Srbiji, poput izuzetno visoke stope nezaposlenosti ili neralno visokih cena nekretnina.
Dakle, pre nego što se uhvatimo u koštac sa nekim novim poreskim oblicima, valjalo bi prvo rešiti probleme koje postoje u sadašnjem poreskom sistemu. Otuda se sveobuhvatna reforma postojećeg poreskog sistema i unapređenje administrativnih kapaciteta poreskih i pravosudnih organa – nameću kao prioritet u oblasti poreske politike. Međutim, tu nailazimo na problem sa početka ovog teksta. Iako opravdana sa stručnog stanovišta, odlučna i sveobuhvatna reforma postojećeg poreskog sistema u Srbiji neće moći da pridobije simpatije građana.