
Gotovo je nezamislivo da neka država nema svoj glavni grad.
Ipak, u svetu postoje tačno dve zemlje koje nikada nisu zvanično proglasile prestonicu.
I, zamislite, ipak se ne radi o mikrodržavama poput Vatikana, Monaka ili Singapura, gde se granice grada i države praktično poklapaju.
Reč je, naime, o Nauruu i Švajcarskoj – državama koje su, iz potpuno različitih razloga, ostale bez formalno određenog glavnog grada.
Nauru je mala ostrvska država u Tihom okeanu, čija je ukupna površina manja od Menhetna. Zemlja je podeljena na 14 administrativnih distrikata i ima oko 12.000 stanovnika, koji uglavnom žive duž obale.
Razlog zbog kojeg Nauru nema prestonicu leži u činjenici da na ostrvu ne postoje klasični gradovi. Postoje manja naselja i administrativni centri, ali nijedno od njih nikada nije dobilo zvanični status glavnog grada.
Tokom druge polovine 20. veka, Nauru je važio za jednu od najbogatijih zemalja na svetu po glavi stanovnika. Ekonomski procvat bio je zasnovan na eksploataciji ogromnih rezervi fosfata, nastalih višemilenijumskim taloženjem ptičjeg izmeta. Međutim, iscrpljivanje tih resursa dovelo je do naglog ekonomskog sloma.
Danas se zemlja suočava sa ozbiljnim ekonomskim i ekološkim izazovima i u velikoj meri zavisi od finansijske pomoći Australije. Iako distrikt Jaren ima najveći administrativni značaj, jer se u njemu nalaze parlament i većina državnih institucija, on nikada nije formalno proglašen glavnim gradom.
Drugi primer države bez zvanične prestonice je Švajcarska, što često iznenadi mnoge. Ova zemlja sastoji se od 26 kantona koji su kroz istoriju funkcionisali gotovo kao samostalne političke jedinice. Zbog snažnog naglaska na decentralizaciji i ravnopravnosti kantona, Švajcarska nikada nije donela odluku o proglašenju glavnog grada.
Umesto toga, ključne državne institucije raspoređene su u više gradova širom zemlje.
Bern je sedište savezne vlade i parlamenta i nosi titulu federalnog grada, ali zvanično nema status prestonice. Savezni sud nalazi se u Lozani, dok je Savezni krivični sud smešten u Belinconi.
Ovakva organizacija odražava specifičnu političku kulturu Švajcarske, zasnovanu na kompromisu i pažljivom balansiranju moći između različitih regiona. Zemlja je poznata po snažnom federalizmu, pri čemu kantoni imaju sopstvene ustave, parlamente i sudove.
Upravo zbog toga izbegnuto je stvaranje jednog dominantnog političkog centra, što je u skladu sa dugom tradicijom decentralizovane vlasti i direktne demokratije. Primeri Naurua i Švajcarske jasno pokazuju da postojanje glavnog grada nije univerzalno pravilo, već rezultat istorijskih, političkih i geografskih okolnosti koje se mogu značajno razlikovati od države do države.