U svetu je velika potražnja za svim energentima i strujom, još uvek i naftom, ali zašto je pitanje gasa prvo pitanje u igri velikih sila, pre svega na relaciji EU, SAD i Rusije.
Stručnjak za energetiku Željko Marković kaže da Srbija sada nema obavezu koju Evropa nameće svojim članicama da napuste ugovore sa Rusima po pitanju prirodnog gasa, ali ćemo verovatno brzo doći i u tu situaciju kako se budemo približavali EU. Ističe da zato moramo da radimo na diverzifikaciji snabdevanja gasom.
Stručnjak za energetiku Željko Marković rekao je za RTS da gas predstavlja jedan prelazni energent u tranziciji koja se dešava u svetu i napuštanja fosilnih goriva.
Prema njegovim rečima, ne koristi se samo za proizvodnju električne energije, već se koristi i za proizvodnju toplote, proizvodnju, u domaćinstvima.
"Zavisnost svih zemalja je i dalje jako velika od gasa. Kada će i gas postati neželjeno fosilno gorivo, proći će još dve-tri decenije dok ne dođemo do te tačke“, naveo je Marković.
Napomenuo je da je Evropa sa jedne strane bila izrazito uvozno zavisna od gasa iz Rusije, a od početka rata u Ukrajini intenzivnije je počela da napušta ruski gas i da nalazi zamenu.
"Uglavnom, ta zamena je utečeni prirodni gas koji se doprema i iz Sjedinjenih Američkih Država i one vide tu svoju šansu da povećaju isporuke. Norveška je povećala svoje isporuke gasa u ovih poslednjih par godina, ali i dalje jedan deo gasa Evropa dobija od Rusije“, objasnio je Marković.
Govoreći o tome koliko struje EU dobija iz gasa, Marković je rekao da što se tiče proizvodnje električne energije, da negde oko 30 odsto i dalje se dobija iz fosilnih goriva, nekih 25 odsto iz nuklearnih i 45 odsto iz obnovljivih, dok se od tih 30 odsto, nekih 17 odsto proizvodnje jeste električne energije iz gasa.
Može li Evropa bez ruskog gasa
Na pitanje da li Evropa može bez ruskog gasa, kaže da postoji logistički problem, zato što treba izgraditi još terminala za prihvatanje tog utečenog prirodnog gasa, da bi se zamenio ovaj dotok prirodnog gasa koji dolazi gasovodima iz Rusije.
"Naravno, tu postoji i razlika u ceni, zato se pojedine i države bune. Jeftiniji je gas kada ga kupujete iz cevi direktno gasovodom, nego kada koristite gas koji je utečen pa morate da imate i onu fazu prvo utečnjavanja, pa posle toga imate i ponovo prelazak u gasno stanje u tim terminalima plus transport. Sve to dovodi do toga da je cena tog gasa nešto veća od cene ruskog gasa“, istakao je Marković.
Međutim, kako je rekao, sa druge strane, opet postoji i ta namera da se eliminiše ruski gas.
"Evropska unija je donela odluku da se do 2025. moraju napustiti svi tzv. spot kontrakti koji se tiču ugovora o gasu sa Rusijom, a do 2027. i dugoročni ugovori bi trebalo da se okončaju“, objasnio je.
Cena gasa u odnosu na druge energente
Kad gledamo evropsko tržište i cenu struje, i cena nafte raste i pada, ali gas drži cenu.
Marković podseća da je cena električne energije direktno zavisna od cene gasa, budući da se 17 procenata električne energije obezbeđuje iz gasa.
Srbija deo gasa dobija iz Azerbejdžana, međutim, zavisi od ruskog gasa iz Turskog toka i zato je važan novi sporazum koji treba da se postigne sa Rusijom.
"Mi sada nemamo obavezu koju Evropa nameće svojim članicama da napuste ugovore sa Rusima po pitanju prirodnog gasa, ali ćemo verovatno brzo doći i u situaciju kako se budemo pridruživali EU da ćemo morati da usaglašavamo našu politiku i s tim stvarima. Tako da, da za sada nema problema, mi dosta zavisimo od ruskog gasa, 85 procenata gasa se uvozi. Od toga je vrlo mali deo koji ide iz Azerbejdžana. Uglavnom većina dolazi i iz Rusije“, kaže Marković.
Takođe, kako je istakao, ne znamo da li će se u budućnosti sprovoditi neke mere po pitanju Evropske unije u smislu zabrane i sankcija na gas i zato moramo da radimo na diverzifikaciji snabdevanja gasom.
Gas je fosilno gorivo. Evropska unija je zacrtala cilj da do polovine veka eliminiše fosilna goriva i okrene se obnovljivoj energiji. Tu nastupa Kina sa svojom tehnologijom.
"Uloga Kine možda je i veća nego što bi Evropska unija volela, zato što 90 procenata tržišta EU snabdevaju solarnim panelima iz Kine. Takođe, Kina je značajan igrač u proizvodnji vetrogeneratora. Evropa je imala neke pokušaje i razmišljenja da malo poboljša svoju privredu, da se smanji zavisnost, ali vidimo da do sada do toga nije došlo“, rekao je Marković.