Energetika - Hrvatska

Hrvatska energetiku poticala sa 30 mil. €

Ukupna vrijednost javne intervencije u energetski sektor u Europskoj uniji u 2012. godini iznosila je između 120 i 140 milijardi eura, pokazuje istraživanje Ecofysa, KPMG-a i Centra za socijalna i ekonomska istraživanja (CASE) koju je objavila Europska komisija.

Intervencija podrazumijeva subvencije, ali i svaku vladinu akciju u energetsko tržište pa i trošak po okoliš. Najviše potpora u 2012. godine išlo je, očekivano, u obnovljive izvore energije. Najviše je potpora dano solarnoj energiji, gotovo 15 milijardi eura. Energija dobivena iz snage vjetra potpomognuta je sa 19,1 milijardu eura, a slijedi biomasa sa 8,3 milijarde eura. Kod konvencionalnih izvora energije, najviše su dobile tehnologije energije na ugljen, 10,1 miliajrdu eura, a nuklearna energije dobila je sedam milijardi - dvije milijarde eura više nego što je dobila proizvodnja energije iz plina.

Čini se kako je Hrvatska jedan od najboljih učenika i zagovaratelja liberalizacije tržišta jer ona uz Finsku i Poljsku ima najniži stupanj državne intervencije na tržištu energije. Velike zemlje poput Velike Britanije, Njemačke, Danske ili Švedske koje su se spominjale kao uzori Hrvatske u otvaranju tržišta, zapravo su na suprotnom kraju spektra kao zemlje s najvećim stupnjem državne intervencije u EU. Hrvatska je, primjerice, u razdoblju od 2008. do 2012. godine poticala sektor energije sa 30 milijuna eura, dok je manja Litva na isto potrošila 330 milijuna, a Belgija čak 3,3 milijarde eura.

I dok su se prošlih desetljeća najviše podupirali fosilna goriva, ugljen i nuklearna energija, sve veća prisutnost obnovljivih izvora energije u Europi mijenja i ciljeve pa su ti izvori posljednjih godina postali glavne mete državnih subvencija. Oko 70 posto svih subvencija u EU odnosilo se na proizvodnju energije, a trećina na strani subvencioniranja potražnje. Potpore na strani potražnje izražene su u obliku poreznih izuzeća na potrošnju energije ili garantiranju cijene. Najveći dio izravnih potpora odnosi se na zajamčene tarife (feed -in tarife) na što je cijela EU potrošila 26 milijardi eura,a slijede državna jamstva za investicije.