Severity: Notice
Message: Undefined variable: nameType
Filename: models/model_texts.php
Line Number: 272
Severity: Notice
Message: Undefined variable: linkNameType
Filename: models/model_texts.php
Line Number: 273
Severity: Notice
Message: Undefined variable: nameType
Filename: models/model_texts.php
Line Number: 277

Kada neko od članova porodice zatraži novac, kanadski investitor Kevin O'Leary ima jasno pravilo: spreman je pomoći, ali novac daje kao poklon i očekuje da se takav zahtjev više ne ponavlja.
Smatra da je to bolji način da se sačuvaju porodični odnosi nego ulazak u beskrajne pozajmice i finansijske dogovore.
Iako govori o iznosima od nekoliko stotina hiljada dolara, njegova poruka odnosi se i na mnogo manje sume. Finansijske nesuglasice među bližnjima ne zavise nužno od veličine duga, već i od očekivanja, povjerenja i načina na koji se novac vraća.
O O'Learyjevom pristupu pisao je američki poslovni magazin Fast Company.
Kada uspjeh postane porodični problem
O'Leary je kanadski poduzetnik i investitor, poznat široj publici kao jedan od investitora u američkoj emisiji Shark Tank. U njoj poduzetnici predstavljaju svoje poslovne ideje i pokušavaju osigurati ulaganja. Zbog direktnog načina komunikacije dobio je nadimak Mr. Wonderful.
Gostujući u podcastu The Fifth Column, govorio je o jednoj od neprijatnijih strana finansijskog uspjeha – očekivanjima koja dolaze iz vlastite porodice.
Prema njegovim riječima, rodbina mu često ne traži novac otvoreno, već ga poziva da uloži u poslovne ideje, poput otvaranja restorana ili kuglane.
Takvi zahtjevi mogu biti posebno nezgodni jer se finansijska odluka teško odvaja od emocija. O'Leary je objasnio da je u početku osjećao krivicu zbog vlastitog uspjeha i pristajao davati novac, ali da su takvi potezi postepeno narušavali odnose s članovima porodice.
Problem, kako je opisao, postaje još izraženiji tokom porodičnih okupljanja, kada bi vrijeme koje bi trebalo biti posvećeno bližnjima moglo biti obilježeno raspravama o novcu.
Zašto novac daje kao poklon
O'Leary je zbog toga razvio jednostavno pravilo. Ako mu član porodice zatraži, naprimjer, 200.000 dolara, spreman je dati taj iznos bez obaveze vraćanja, ali uz jasno upozorenje da je to jednokratna pomoć.
Na taj način, objašnjava, izbjegava situaciju u kojoj se porodični odnos pretvara u odnos između povjerioca i dužnika.
Njegov cilj je da se za porodičnim stolom razgovara o svakodnevnom životu i zajedničkim iskustvima, a ne o tome ko kome duguje novac i kada će ga vratiti.
Takav pristup ne znači da je svaki zahtjev za finansijsku pomoć neopravdan. O'Learyjeva poruka prije svega je da je važno unaprijed odrediti granice i ne dopustiti da finansijski dogovori postanu trajni izvor napetosti.
Gates i Jay-Z također su postavljali granice
Slične dileme imali su i drugi poznati milijarderi i poduzetnici.
Osnivač Microsofta Bill Gates govorio je za The New York Times o tome kako bi mu bilo teško ulagati u posao svoje kćerke. Takva investicija, smatrao je, mogla bi ga dovesti u nezgodnu poziciju jer bi želio nadzirati poslovanje, a istovremeno bi mu bilo teško procijeniti koliko treba biti strog prema vlastitom djetetu.
Ni Melinda French Gates, njegova bivša supruga, nije uložila novac u kćerkin posao. Smatrala je da je važno da mladi ljudi dobiju priliku samostalno graditi svoje iskustvo, umjesto da im finansijska podrška unaprijed olakša svaki korak.
Američki reper i poduzetnik Jay-Z također je privukao pažnju javnosti izjavom da rođaku nije želio dati 4.800 dolara za pokretanje posla. Prema pisanju magazina Fast Company, ta odluka utjecala je i na njihove odnose. Jay-Z je govorio o tome koliko je teško održavati porodični mir kada se od uspješnijih članova porodice očekuje finansijska pomoć.
Pisac Morgan Housel, autor knjige Psihologija novca, ukazivao je na sličnu dilemu: novac koji se daje bez jasnih granica može utjecati na motivaciju osobe koja ga prima, dok odbijanje pomoći može izazvati nezadovoljstvo i narušiti odnos.
Kako postupiti kada novac traži neko blizak
Većina ljudi ne raspolaže iznosima kakve spominje O'Leary. Ipak, isti princip može se primijeniti i kada je riječ o nekoliko stotina maraka.
Ako članu porodice posudite novac, važno je da unaprijed dogovorite rok vraćanja i način otplate. Ako ulažete u njegov posao, potrebno je razjasniti očekujete li povrat uloženog novca, udio u vlasništvu ili pravo da učestvujete u donošenju odluka. Bez takvog dogovora lako može doći do nesporazuma.
Finansijski savjetnici zato često preporučuju da se, kada je to moguće, pomoć za važne životne potrebe pruži kao poklon. To može biti podrška za školovanje, učešće pri kupovini stana ili neki drugi jasno definisan trošak.
Kada je riječ o finansiranju porodičnog biznisa, rizici su veći. Osim mogućeg gubitka novca, postoji i mogućnost da se poslovne nesuglasice prenesu u privatni život. Zbog toga savjetnik za upravljanje bogatstvom Neil Torney u tekstu za Financial Times upozorava na komplikacije koje mogu nastati kada se porodični odnosi isprepletu s poslovnim ulaganjima.
Suština O'Learyjevog pravila nije u tome da porodici nikada ne treba pomagati. Naprotiv, pomoć može biti važna i potrebna, ali je treba ponuditi na način koji ne ugrožava ni finansijsku sigurnost davaoca ni odnos s osobom kojoj se pomaže.
Ako novac možete dati bez očekivanja da će vam biti vraćen, jednokratni poklon može biti jednostavnije rješenje. Ako to sebi ne možete priuštiti, odbijanje zahtjeva može biti odgovornije od pozajmice koja bi vas kasnije mogla dovesti u finansijske probleme ili narušiti porodični mir.