Neprijavljeno podstanarstvo »košta« proračun 100 milijuna kuna

Bez autora
Sep 19 2010

U vremenima teške gospodarske krize kad se lome koplja oko toga na kome i koliko uštedjeti, teško je pronaći suvisle razloge za toleriranje sive ekonomije, naročito ako je više no očita. Podstanarstvo postaje uvijek aktualno početkom školske i akademske godine kada oglasnici vrve ponudama praznih i namještenih stanove, koji se najvećim dijelom iznajmljuju ilegalno. Podstanari se ne prijavljuju, ne plaćaju se ni porezi ni prirezi te država kao ni lokalna zajednica od toga nemaju nikakve koristi. Koliki je dio tržišta skriven u sivoj zoni može se samo nagađati jer nitko o tome ne vodi statistiku, no procjenjuje se da se najmanje 60 posto stanova u najmu daje na »crno«. Naime, prema podacima popisa stanovništva iz 2001. čak 42.195 kućanstava tada je živjelo u podstanarstvu, a taj se broj vjerojatno do danas nije bitno mijenjao. Iako smo u nekoliko navrata tražili podatke Ministarstva financija i porezne uprave koliko se u 2009. »ubralo« poreza i prireza na ime najma, podatke nismo uspjeli dobiti.

Neprijavljeno podstanarstvo »košta« proračun 100 milijuna kunaU vremenima teške gospodarske krize kad se lome koplja oko toga na kome i koliko uštedjeti, teško je pronaći suvisle razloge za toleriranje sive ekonomije, naročito ako je više no očita.

Podstanarstvo postaje uvijek aktualno početkom školske i akademske godine kada oglasnici vrve ponudama praznih i namještenih stanove, koji se najvećim dijelom iznajmljuju ilegalno. Podstanari se ne prijavljuju, ne plaćaju se ni porezi ni prirezi te država kao ni lokalna zajednica od toga nemaju nikakve koristi.

Koliki je dio tržišta skriven u sivoj zoni može se samo nagađati jer nitko o tome ne vodi statistiku, no procjenjuje se da se najmanje 60 posto stanova u najmu daje na »crno«. Naime, prema podacima popisa stanovništva iz 2001. čak 42.195 kućanstava tada je živjelo u podstanarstvu, a taj se broj vjerojatno do danas nije bitno mijenjao. Iako smo u nekoliko navrata tražili podatke Ministarstva financija i porezne uprave koliko se u 2009. »ubralo« poreza i prireza na ime najma, podatke nismo uspjeli dobiti. No, profesor Gojko Bežovan sa Studijskog centra socijalnog rada, stručnjak za stambenu politiku, kaže da se 2005. godine samo u Zagrebu prihodovalo gotovo pet milijuna kuna poreza i prireza na ime podstanarstva. Toliko se prihoda ostvarilo temeljem 3741 ugovora za najam stana. Iste godine u čitavoj se Hrvatskoj potpisalo 17.095 ugovora o najmu a prihodovalo 13 milijuna kuna.

Ako se oslonimo na poznate podatke iz te godine koliko je ugovora potpisano a koliko je kućanstava u najmu, ispada da je 60 posto tržišta u sivoj zoni i da se te godine moglo ubrati i 32 milijuna poreza i prireza. To svakako nije velik novac ali nije ni za zanemariv, naročito ako se uvaži procjena da je i tri puta više kućanstava u podstanarstvu od službene statistike, odnosno 120.000. Prema toj procjeni godišnje bi državna i lokalna blagajna mogla zaraditi i do 100 milijuna kuna. No, ne samo da je to veliki gospodarski problem koji se zbog nejasnih razloga tolerira, to je očiti i društveni problem jer su podstanarima zbog nelegalno unajmljenog stana, uskraćena pojedina prava.

»Podstanari su postali prototip isključenih osoba te im se sustavno gaze temeljna ljudska prava. Bez prijave na određenoj adresi pojedinci ne mogu prijaviti djecu u vrtić jer nemaju dokaz stanovanja na tom području a podstanari ne mogu ostvarit ni subvenciju troškova stanovanja.

Mlade obitelji ne mogu planirat djecu zbog nesigurnosti da im se već sutra ne otkaže najam stana«, kaže Bežovan koji moguć razlog toleriranja ovakvog stanja vidi u pogodovanju pojedinim elitama i tendenciji zgrtanja nelegalne zarade. »Bogati su dizali kredite i na atraktivnim lokacijama kupovali stanove koje daju u najam radi povrata uloženog novca. Posljednjih se nekoliko godina u Zagrebu 60 posto stanova kupovalo kao druga ili treća nekretnina, kao dobar ulog i dodan izvor zarade«, kaže Bežovan.

I dok u Hrvatskoj gotovo da ne postoji kontrola sivog tržišta stanova za najam, u drugim je zemljama iznajmljivanje »na crno« zanemarivo. U Njemačkoj se primjerice kontroliraju ugovori u kojima se strogo navode uvjeti otkazivanja najma i rok a najmodavac također mora neprestano ulagati u nekretninu te predočavati račune za to.

Profesor s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Josip Tica smatra da se broj legalno iznajmljenih stanova kod nas broji u promilima, a da je radeći magisterij još 2001. došao do podataka da u pojedinim gradovima ima svega dva službeno prijavljena podstanara, što je više nego suludo. »Stanje se nije bitno promijenilo ni danas te je broj legalno iznajmljenih stanova zanemariv i može se zbrajati u nekoliko postotaka od stvarnog broja iznajmljenih stanova«, kazao je Tica koji ističe da je uz dva milijuna stambenih jedinica, te 1,4 milijuna kućanstava jasno da se 600.000 nekretninu kupilo kao drugi ili treću nekretninu. Na to gleda kao ozbiljan kulturološki problem jer se svaka ušteđevina ulaže u nekretnine zbog još uvijek velikog nepovjerenja za ulaganje u dionice, vrijednosne papire ali i samo gospodarstvo koje zbog nekretnina doslovno gubi novac. Kao jedan od najgovorljivih zagovornika poreza na imovinu, smatra da bi se time riješilo nekoliko problema, pa i sivo tržište podstanarstva.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik