Crna, slatka višnja iz Feketića dokazano je otporna voćka, štetočine je zaobilaze, zbog toga nije potrebno ni da se prska.
Ipak, jednu stvar ove godine nije izdržala – nalet „crnog mraza”, kako se nazivaju temperature u minusu koje stižu sa vetrom. Ledeni vetar početkom aprila rasporedio je od minus pet do minus deset stepeni po visokim krošnjama višanja u cvatu i načinio gotovo potpunu štetu.
„U mom voćnjaku šteta je negde oko 85 odsto. Imam prijatelje koji su prskali stabla antifrostom i dimom terali mraz, ali nije pomoglo. Ove godine ostali smo bez višanja”, kaže za „Politiku” Žolt Horkai, koji ima oko 300 stabala višanja. „U jednoj noći nestao mi je rod od oko tri tone višanja. Da sam ih prodavao po najnižoj ceni od 300 dinara za kilogram, lako je izračunati koliki je to gubitak”, nastavlja Horkai. Svoju višnju u dobrim godinama je prerađivao i prodavao kao sok ili pekmez, pravio od nje likere i vina. Ove godine će, kaže, da preživljava uz pomoć onog što je preostalo od prethodnog roda.
U Feketiću nema kuće u kojoj u dvorištu ili sa ulične strane nije posađeno nekoliko stabala višnje. Ona je prepoznatljiv znak sela, sva domaćinstva je gaje, a višnja im uzvraća istom merom: stručnjaci kažu da feketićka višnja dobro uspeva samo unutar atara ovog sela u opštini Mali Iđoš, u Severnobačkom okrugu.
Ipak, ove godine višanja u Feketiću gotovo da i nema. Mraz je uništio celokupan godišnji prinos. Vladan Simić na hektar i po ima posađenih oko 650 stabala feketićke višnje i najveći je proizvođač ovog voća u kraju.
„Uništeno nam je oko 95 odsto roda. Mraz koji se pojavio 12. aprila javlja se jednom u trideset-četrdeset godina i smrznuo je stabla u cvatu. Stradali su voćnjaci u mnogim krajevima Srbije, ali je Vojvodina najviše stradala”, kaže Simić za naš list. Njegov zasad sertifikovan je kao organski i porodica Simić višnju je sama brala mašinski, prerađivala u sokove i voćni pire, pulpu su otkupljivali proizvođači zanatskog sladoleda, jedini u Evropi cedili su ulje od koštica višanja. Malo zrno feketićke višnje je blagodarno i iskoristivo, te Simići procenjuju da su ove godine zbog mraza izgubili zaradu od bar 50.000 evra.Prema onome što kažu Horkai i Simić, nema mogućnosti da im država na bilo koji način nadoknadi štetu koju su pretrpeli. Odgajivači višanja u Feketiću nisu formirali zajedničko udruženje, nisu međusobno povezani, a Simić kaže država ni nema strategiju u ovoj oblasti već se sve svodi na aktivnosti pojedinaca.
Feketićku crnu višnju 2013. godine Odeljenje za priznavanje sorti pri Ministarstvu poljoprivrede priznalo je kao zasebnu sortu pod imenom „prima”. Ono što je čini posebnom jeste njen kvalitet očitan u količini suve materije, slasti koju poseduje. Vladan Simić navodi istraživanje saradnika Instituta za voćarstvo u Čačku i novosadskog Poljoprivrednog fakulteta koje je rađeno 2018. godine a koje je pokazalo da je feketićka višnja najotpornija na svetu. Zbog te svoje osobine idealan je izbor za organsku proizvodnju.
„Kod nas su poznate oblačinska ili druge hibridne sorte i to je industrijska višnja. Profesor dr Vladislav Ognjanov, koji je bio veliki pobornik feketićke višnje, radio je ispitivanja koja su pokazala da ona ima 10 puta više antioksidansa nego druge sorte. To je glavni adut feketićke višnje, a ne količina roda”, kaže Simić.
Prema kazivanju starijih, stabla feketićke višnje najbrojnija su bila sedamdesetih godina prošlog veka. „Tih godina bilo je najviše proizvodnje višanja, voće se izvozilo, prerađivalo, postojala je velika tražnja. A onda sa promenama smanjen je izvoz, ljudi su počeli da krče voćnjake i vade stabla višanja”, priča Horkai. Mada odgajivači kažu da višnja nije za plantažnu sadnju, i sa zasadima koji se polako obnavljaju, broj stabala feketićke višnje još nije dostigao količine od pre pedesetak godina.