
Povrtari koji gaje kupus, karfiol, kelj ili brokoli kažu da je poslednjih godina sve teže proizvesti ovo povrće.
Zbog sušnih i toplih leta biljke je potrebno mnogo zalivati, a to zahteva i dodatnu zaštitu od bolesti i štetočina. Cene repromaterijala su sve više, a njihov rast ne prati cena povrća, iako potrošači smatraju da je ono veoma skupo.
Na imanju Rafaela Čikoša kupus i karfiol zauzimaju po dva hektara. Pred početak proizvodne godine, u ovom gazdinstvu su planirali povećanje proizvodnje ovih povrtarskih kultura, ali im vreme to nije dozvolilo.
"Imali smo problem sa čuvanjem rasada i startom proizvodnje, jer nam se rasad sušio zbog vrućina. Letos smo mnogo navodnjavali, možda i tri puta više nego prošle godine. Na oko pet hiljada kvadrata proizvodnju nismo uspeli da spasemo, uprkos zalivanju. Biljke su se osušile, nisu mogle da se oporave", rekao je Čikoš.
Ulaganja u sisteme za navodnjavanje je najvažniji zadatak
Čikoš navodi da je proizvodnja povrća veoma skupa. Više navodnjavanja znači i veće probleme sa bolestima i insektima, što zahteva dodatnu zaštitu biljaka.
"To skoro pa duplira cenu proizvodnje, a cena kupusa i karfiola je u odnosu na ulaganja niska. U poređenju sa prošlom godinom cena je tri puta niža. Kupcima to odgovara, jer dobijaju jeftiniji proizvod. Nama ne odgovara, jer nemamo zaradu. Zbog toga smo počeli da kiselimo kupus, da prodajemo gotovi proizvod, kako bismo uspeli nešto da zaradimo", objašnjava Čikoš.
Država bi, smatra povrtar iz Mužlje kod Zrenjanina, dodatno trebalo da pomogne povrtarima u nabavci sistema za navodnjavanje, kao i sa subvencijama za gorivo koje koriste za zalivanje.
"Godine su sve sušnije i sušnije. Mi moramo da ulažemo u sisteme za navodnjavanje, kako bismo više hektara tj. veće površine, istovremeno mogli da navodnjavamo", navodi Čikoš.
Što se više navodnjava, više ima štetočina i bolesti
Regionalni centar Zrenjanin proizvodnju kupusnjača prati na lokalitetima Lukino selo i Mužlja.
Snežana Parađenović iz PSS Zrenjanin objašnjava na koji način se odvija proizvodnja.
"Ova proizvodnja se na našem terenu odvija u uslovima vrlo uskog plodoreda ili čak u uslovima monokulture, kao posledica povezanosti sa sistemima za navodnjavanje i stacionarnim snabdevanjem vodom. Navodnjavanje ovih parcela je sa rasprskivačima, sa velikom potrošnjom vode. To uslovljava ozbiljan i zahtevan posao oko zaštite useva”, rekla je Parađenovićeva.
Proizvodnja kupusnjača je najčešće iz rasada.
"Vrlo je značajno proizvesti kvalitetan i dobar rasad jer od toga zavise dalja kondicija i zdravstveno stanje useva na parceli: lakše ukorenjavanje, tolerantnost prema patogenima na početku vegetacije, brži prolazak kroz osetljive faze odnosno intenzivniji porast mladih biljaka", naglasila je Parađenovićeva.
Među štetočinama koje prave probleme proizvođačima kupusnjača su kupusna muva, kupusni moljac, buvač, kupusna leptirova vaš, kukuruzna sovica i sovica gama.
"Zbog specifičnosti u proizvodnji, zalivanje rasprskivačima, uzak plodored, pojava insekata, ručno sečenje glavica i meteoroloških uslova, proizvodnju kupusnjača na našem terenu svake godine prate česti ciklični periodi pojave simptoma bakterijske crne truleži. Ona se javlja u svim fazama rasta kupusnjača, izaziva zastoj u porastu ili odsustvo formiranja glavice.Takođe, može značajno doprineti pojavi sekundarnih parazita koji prouzrokuju narušen promet i skladištenje glavice", dodaje Parađenovićeva.
Repromaterijal poskupljuje svake godine i Miroljub Janković iz Udruženja "Futoški kupus" navodi da klimatske promene otežavaju proizvodnju kupusa.
"Ove godine sušni periodi nisu bili tako dug kao prošle godine. Lakše je biljci bilo da to podnese, ali smo morali da zalivamo svakog trećeg ili četvrtog dana. Što se tiče proizvođača, naradili smo se pozamašno, uložili smo mnogo fizičkog rada i truda, kao i novca. Troškovi proizvodnje su bili viši između 20 i 30 posto u odnosu na lane“, objašnjava Janković.
Kupci negativno reaguju na visoke cene povrća
I dok su prošle godine proizvođači u Futogu morali da presađuju parcele zbog suše, ovog leta neki su bili prinuđeni da to rade zbog leda koji im je naneo štetu početkom jula. To je dodatno poskupelo proizvodnju.
"Jesenas smo startovali sa cenom futoškog kupusa od 100 dinara, što je niže nego prošle godine. Kupci su na to reagovali negativno, pretrpeli smo mnoštvo neprijatnih komentara. Kao udruženje zauzeli smo stav da cenu nećemo da smanjujemo. Rekli smo ko želi ovaj kupus kupiće ga, ko ne želi otići će na neko drugo mesto i kupiće nešto drugo. Rizikovali smo da nam neke količine ostanu na parcelama. Time smo pokazali da ne možemo da se ponašamo kao oni koji spuštaju cenu“, ističe Janković.
Futoški kupus je, kaže Janković, komplikovanije proizvesti nego hibridni, jer daje dvostruko niži prinos.
"Ne možemo da povećamo broj biljaka na površini, jer futoški kupus sam odstranjuje biljke koje su višak na parceli. Drugih kupusa je bilo jako mnogo u Srbiji. Nas su zvali ljudi iz čitave zemlje, nudeći da im otkupimo kupus po ceni od 10-15 dinara za kilogram, što je cena koja nije pokrila troškove proizvodnje. Baš zbog tih niskih cena, kupci su negativno reagovali na cenu futoškog kupusa“, precizira Janković.
Da bi povrtari nastavili da se bave ovom proizvodnjom potrebno je da imaju bar neku računicu. U trenutnim uslovima ona često izostaje. Zbog toga očekuju pomoć države, ali i razumevanje potrošača.
Jer svako novo ulaganje znači veće troškove, što neminovno dovodi do poskupljenja.