Severity: Notice
Message: Undefined variable: nameType
Filename: models/model_texts.php
Line Number: 272
Severity: Notice
Message: Undefined variable: linkNameType
Filename: models/model_texts.php
Line Number: 273
Severity: Notice
Message: Undefined variable: nameType
Filename: models/model_texts.php
Line Number: 277

Iako uoči sezona slava i praznika rastu cene prasećeg i jagnjećeg pečenja, domaći stočari od tog poskupljenja nemaju koristi, kaže za RTS predsednica Udruženja odgajivača svinja Srbije Sanja Čelebićanin.
Upozorava da su niske otkupne cene dovele do zatvaranja farmi i smanjenja stočnog fonda, dok jeftinije meso iz uvoza dodatno otežava položaj domaćih proizvođača. Rešenje vidi u kontroli uvoza, ugovorenoj proizvodnji i doslednoj primeni postojećih propisa.
Predsednica Udruženja odgajivača svinja Srbije Sanja Čelebićanin rekla je gostujući u programu RTS-a da poskupljenje prasećeg i jagnjećeg pečenja u novembru nije neuobičajeno, jer sa početkom sezone slava i približavanjem novogodišnjih praznika raste potražnja.
Objašnjava da pečenjare koriste veću potražnju da povećaju cene, ali da se to ne odražava na zaradu stočara.
"Mlađe kategorije poskupljuju, iako to farmer ne oseti. To moram da naglasim, zato što je, recimo, prošle nedelje bila ponuda za prasiće sa farmi 300 dinara po kilogramu", navela je Čelebićanin.
Ističe da su otkupne cene tovljenika čak u padu. Pojedine klanice su prošle nedelje plaćale od 175 do 180 dinara po kilogramu žive mere, dok je prethodnih nedelja cena iznosila 200 dinara.
"Naši farmeri zapravo to poskupljenje ne osećaju, niti imaju bilo kakvu korist od toga. Tu zapravo jedino gube stočari, farmeri i potrošači", naglasila je Čelebićanin.
Farme se zatvaraju, proizvođači ne mogu da pokriju troškove
Čelebićanin upozorava da je sve više farmi koje prestaju da rade jer proizvođači ne mogu dugoročno da izdrže niske otkupne cene.
Objašnjava da su stočari ranije uspevali da nadoknade gubitke iz perioda niskih cena kada bi otkupne cene porasle. Međutim, tokom prethodne dve godine situacija se značajno promenila.
"U prethodne dve godine stanje se značajno promenilo, gde je taj period niskih cena, ispod cene koštanja proizvodnje, bio godinu dana. Malo koji farmer je to mogao da izdrži", rekla je Čelebićanin.
Navodi da su pojedini proizvođači smanjili broj krmača, dok su drugi zatvorili tovilišta. Dodatni problem predstavljaju troškovi hrane za životinje, energenata i otplate kredita.
Podseća da su farmeri prethodnih godina ulagali u nove tehnologije, genetski materijal i biosigurnosne mere zbog afričke kuge svinja, ali da sada nemaju predvidljivost poslovanja.
Za oporavak svinjarstva potrebne najmanje tri godine
Prema rečima Čelebićanin, oporavak stočarstva zahteva dugoročan pristup i donošenje akcionog plana sa kratkoročnim i dugoročnim merama.
"Oporavak poljoprivrede nikada nije u godinu dana. Mi u svinjarstvu kažemo da su to tri godine minimum, da bi se podigao broj krmača, odnosno da bi se radilo na poboljšanju genetskog materijala i reprodukciji", istakla je Čelebićanin.
Kao jedan od ključnih problema izdvaja nepostojanje ugovorene proizvodnje u praksi, iako je, kako navodi, ona već predviđena propisima.
Udruženje je Ministarstvu poljoprivrede dostavljalo predloge ugovora koji bi proizvođačima omogućili da najmanje četiri meseca unapred znaju otkupnu cenu, uz mogućnost njenog usklađivanja sa promenama troškova hrane i energenata.
"Mi smo ugovore slali u resorno Ministarstvo poljoprivrede kao predlog našeg udruženja. Nikad nismo dobili odgovor na te predložene ugovore", rekla je Čelebićanin.
Dodaje da je neophodno doneti i pravilnik o tržišnim standardima za klasifikaciju trupova, kako bi se na liniji klanja utvrđivao njihov kvalitet i dobijali podaci za unapređenje proizvodnje.
Čelebićanin: Jeftino meso iz uvoza potiskuje domaće proizvođače
Predsednica Udruženja odgajivača svinja Srbije smatra da je jedan od glavnih problema domaćeg svinjarstva uvoz jeftinijeg mesa sa evropskog tržišta.
Prema njenoj oceni, ograničenja u međunarodnoj trgovini dovela su do toga da se meso koje evropski proizvođači ne mogu da plasiraju na pojedina tržišta nudi po nižim cenama, što se odražava i na Srbiju.
"Mi ne možemo da zabranimo uvoz, ali možemo da ga kontrolišemo", naglasila je Čelebićanin.
Smatra da bi država mogla da primeni tarifne kvote i odredi količine i kategorije mesa koje su neophodne domaćem tržištu.
"Nelogično je da mi nemamo dovoljan broj svinja, mi nismo samodovoljni u ovoj proizvodnji, a onda klaničari ne otkupljuju domaćeg tovljenika", rekla je Čelebićanin, dodajući da to otvara sumnju da se domaća proizvodnja zamenjuje jeftinijim uvoznim mesom.
Udruženje traži istragu zbog razlika u podacima o uvozu
Čelebićanin je navela i da Udruženje gotovo dve godine traži da se ispitaju razlike između podataka Uprave carina Srbije i Evrostata o količinama uvezenog svinjskog mesa.
Prema njenim tvrdnjama, razlika iznosi oko 30.000 tona.
"Insistiramo da se pokrene istraga, jer smo podnosili krivične prijave, sada će skoro dve godine, da vidimo gde su te razlike", rekla je Čelebićanin.
Na pitanje da li je Udruženje dobilo odgovor povodom podnetih prijava, navela je da odgovora nije bilo.
Udruženje je, prema njenim rečima, prijavljivalo i sumnje u nepravilno deklarisanje mesa u maloprodaji, odnosno mogućnost da se prethodno zamrznuto meso prodaje kao sveže.
Čelebićanin kaže da su dobili odgovor da ne postoji laboratorijska metoda kojom bi se pouzdano utvrdilo da li je meso prethodno bilo zamrznuto.
"Zakon i pravilnik postoje, samo da ih primenimo"
Govoreći o rešenjima, Čelebićanin ističe da je neophodno sprovesti postojeće propise, kontrolisati uvoz i obavezati klanice da razvijaju domaću sirovinsku bazu.
Dugoročno, subvencije bi, prema njenoj oceni, trebalo usmeriti na poboljšanje genetskog materijala, povećanje proizvodnih kapaciteta i izgradnju novih objekata.
Kratkoročno, smatra da je Vlada mogla da reaguje vanrednim interventnim merama u skladu sa Zakonom o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda.
"Imate zakon, postoji pravilnik, u teoriji sve imamo. Samo da ga implementiramo", poručila je Čelebićanin.
Zaključuje da su za zaustavljanje pada stočnog fonda neophodni kontrola uvoza, jačanje domaće proizvodnje i poštovanje važećih propisa.