Preduzeća u nerazvijenim krajevima Srbije uzimaju i do tri puta manje kredita od beogradskih ili firmi iz drugih naprednijih delova države. Tokom prošle godine, u region južne i istočne Srbije tako se slilo samo 19,5 milijardi dinara zajmova za koje je država obezbedila povoljne uslove, dok su firmama iz glavnog grada plasirane čak 64 milijarde dinara kredita. Iako ovaj podatak nedvosmisleno ukazuje na nedostatak preduzeća u manje razvijenim delovima Srbije, koja bi bila kadra da ove krajeve izvuku iz teške ekonomske situacije u kojoj se nalaze, jasno je i da država ne čini dovoljno da im pomogne. Tako je recimo država dala znatno veće subvencije jugu i istoku zemlje nego Vojvodini ili Beogradu, a slično je i sa bespovratnom finansijskom podrškom, ali s obzirom da se radi o ukupno vrlo malim iznosima od po par desetina miliona evra kada je reč o bespovratnim sredstvima, efekti ovih ulaganja za sada izostaju. Deo Srbije najpoznatiji po gradu Nišu, praktično jedinom pozitivnom primeru istočno od Kragujevca i grafički odskače od ostatka zemlje.
Preduzeća u nerazvijenim krajevima Srbije uzimaju i do tri puta manje kredita od beogradskih ili firmi iz drugih naprednijih delova države, pokazuju podaci Agencije za privredne registre.
Tokom prošle godine, u region južne i istočne Srbije tako se slilo samo 19,5 milijardi dinara zajmova za koje je država obezbedila povoljne uslove, dok su firmama iz glavnog grada plasirane čak 64 milijarde dinara kredita.
Iako ovaj podatak nedvosmisleno ukazuje na nedostatak preduzeća u manje razvijenim delovima Srbije, koja bi bila kadra da ove krajeve izvuku iz teške ekonomske situacije u kojoj se nalaze, jasno je i da država ne čini dovoljno da im pomogne.
Tako je recimo država dala znatno veće subvencije jugu i istoku zemlje nego Vojvodini ili Beogradu, a slično je i sa bespovratnom finansijskom podrškom, ali s obzirom da se radi o ukupno vrlo malim iznosima od po par desetina miliona evra kada je reč o bespovratnim sredstvima, efekti ovih ulaganja za sada izostaju. Deo Srbije najpoznatiji po gradu Nišu, praktično jedinom pozitivnom primeru istočno od Kragujevca i grafički odskače od ostatka zemlje.
Na mapi razvijenosti opština, na kojoj su naprednije opštine prikazane tamnijom, a manje uspešne svetlijom bojom, istočna i južna Srbija je skoro pa bela. Ogroman broj lokalnih samouprava u tom delu zemlje potpada pod četvrtu, poslednju kategoriju razvijenosti, u koju spadaju opštine na nivou manjem od 60 odsto od republičkog proseka. Vladičin Han, Surdulica, Bosilegrad, Kuršumlija, Aleksinac, Žagubica - neke od najsiromašnijih opština u celoj Srbiji nalaze se ovde. Jedini kraj sa tolikom koncentracijom slabo razvijenih opština je u zapadnoj Srbiji, na granici sa Crnom Gorom, gde su između ostalih i Sjenica, Tutin i Prijepolje.
Kolike su regionalne razlike, možda najbolje ilustruje sledeći primer. Tokom prošle godine firmama u Aleksincu, opštini iz četvrte kategorije razvijenosti u kojoj živi 51.462 ljudi, dodeljeno je samo 63 miliona dinara podsticaja. U isto vreme preduzećima sa teritorije Stari Grad, beogradske opštine iz prve kategorije, koja broji 48.061 ljudi, dato je čak dve milijarde dinara raznih podsticaja. Prosečna plata u Aleksincu u 2010. bila je 27.700 dinara. Prosečna plata u Starom Gradu bila je 45.200. Površina Aleksinca je 140 puta veća od površine Starog Grada.