Tema - Bosna i Hercegovina

Kako se zapravo pregovara o trgovinskim sporazumima?

Ali kako se uopšte vode ti pregovori između država — i da li je Trampovo agresivno ponašanje izmijenilo način na koji se razgovori vode?

Bivši kanadski pregovarač Džejson Langriš kaže da su prijetnje carinama koje dolaze od Trampa bez sumnje pogoršale ton u pregovaračkim salama.

„Ušli smo u period nacionalizma i zatvaranja u sebe, i ti trgovinski sporazumi su postali defanzivni i optužujući“, objašnjava on.

Langriš, koji je pomogao Kanadi da potpiše sporazume sa EU i Indijom, kaže da je to velika razlika u odnosu na prethodni pristup: „Ranije su trgovinski pregovori bili pozitivni – dogovaralo se unapređenje već postojećih odnosa između država.“

Kao primjer nove atmosfere navodi trenutne pregovore između Kanade i SAD-a, gdje dvije strane pokušavaju da do 1. avgusta postignu novi dogovor.

„To je ono što zovemo defanzivnim pregovorima. Kanada ovo nije tražila, ali nemamo izbora osim da učestvujemo“, kaže Langriš.

I drugi bivši pregovarači potvrđuju ovu promjenu tona. Karl Falkenberg, koji je godinama predstavljao EU u trgovinskim pregovorima, kaže da „Tramp ne priznaje pravila igre“. To ne navodi kao kompliment, ali, kako kaže, Tramp bi to vjerovatno i tako prihvatio.

Kako pregovori zapravo izgledaju?

Langriš pojašnjava da svaka strana imenuje glavnog pregovarača, a zatim formira timove po temama – recimo za carine, regulaciju, javne nabavke… Svaki od tih timova ima svog pod-pregovarača.

„Tada počinje trka“, kaže on, dodajući da pregovori često traju godinama.

Falkenberg se sjeća dugih radnih dana: „Pregovori znaju trajati od jutra do kasno u noć. Jednom sam izašao iz kancelarije u 5 ujutru.“ Ako postoji šansa da se dogovor zaključi na vrijeme, spremni su da ostanu budni i 24 sata.

Iako serije i filmovi često prikazuju pregovore kao pun sukoba, stvarni proces je tiši i strateški – temeljen na davanjima i uzimanjima.

„Na kraju dana, želite dogovor – i zato morate graditi povjerenje“, kaže Falkenberg.

Povjerenje kao glavno oružje

Vendi Katler, koja je 27 godina bila pregovarač za Kancelariju američkog trgovinskog predstavnika, kaže da je igrala sve moguće uloge – i dobrog i lošeg policajca. Ipak, najvažnije joj je bilo povjerenje.

„Naravno da nikad ne postoji 100% povjerenje jer svaka strana štiti svoje interese. Ali ako možete neformalno razmjenjivati prijedloge, bez straha da će dospjeti u medije – onda imate veću šansu da postignete dogovor.“

Langriš upozorava da često spoljašnji faktori — pritisci političkih grupacija, sektora koji se protive sporazumu — mogu usporiti proces: „Nije sve u ljudima koji žele da se dogovor postigne. Postoje i oni koji gube i koji imaju politički uticaj.“

Katler dodaje da je jedan od glavnih problema za američke pregovarače što Tramp želi da potpišu ogromnu količinu sporazuma u veoma kratkom roku. Podsjeća na izjavu Trampovog savjetnika Pitera Navara da će SAD „potpisati 90 sporazuma u 90 dana“.

„To je bilo previše čak i za Trampa“, kaže ona.

Od aprila, SAD su zaista objavile sporazume sa Ujedinjenim Kraljevstvom, Vijetnamom, Indonezijom, Japanom i Filipinima, kao i djelimični sporazum sa Kinom. Ipak, Katler sumnja da američka administracija ima dovoljan kapacitet da vodi toliko paralelnih pregovora.

Njena preporuka: manje Twittera. „Previše javnog izlaganja u toku pregovora može naškoditi – jer onda nijedna strana ne želi da izgleda kao da popušta.“

U međuvremenu, dok američke carine skaču i padaju bez jasnog pravila, trgovinski advokati širom svijeta imaju pune ruke posla.

„Nikad nisam bila ovako zauzeta“, kaže Molie Sitkovski, partnerka u američkoj pravnoj firmi Faegre Drinker, koja savjetuje kompanije kako da se snađu u sve haotičnijem carinskom režimu, prenosi Investitor.