Tema - Bosna i Hercegovina

Ko su "gig radnici" koji su transformisali tržište rada u Kini

Ključne tačke

• U Kini čak 200 miliona ljudi ili 40 odsto urbane radne snage, zavisi od nekog oblika fleksibilnog rada
• Gig ekonomija je tu
• Lekcije za ostatak sveta

 Desetine miliona sada koriste tehnološke platforme da pronađu posao na kratke periode – čak 200 miliona ljudi, odnosno 40 odsto urbane radne snage, zavisi od nekog oblika fleksibilnog rada. Sudbina ovih radnika angažovanih na kratko, po poslu ili projektu, od kojih se mnogi bore da kupe nekretninu i dobiju pristup javnim uslugama i beneficijama, oblikovaće kinesku ekonomiju i društvo u godinama koje dolaze. Kako tehnologija preobražava tržište rada, kineski „gig radnici“ nude lekcije za zemlje širom svijeta, u članku od prije nekoliko dana mogli ste da pročitate u časopisu The Economist.

Nova radna snaga – prekarijat – nije zapravo nova. Termin je u upotrebi već pola vijeka i predstavlja čitavu klasu honorarnih radnika sa nesigurnim zaposlenjem, „na crno“, prema kojima poslodavci nemaju nikakvu obavezu. Da bi smanjili troškove, izbjegli zakonske komplikacije i sudar sa zakonima o radu, a svoju radnu snagu sveli na minimum, poslodavci su kreirali prekarijat i sav rizik prenijeli na honorarne saradnike.

Kina je upravo primjer i slika pravog funkcionisanja prekarijata, frilensera, privremenih radnika, radnika na zahtjev – kako je kome volja.

Gig ekonomija je tu

Sudbina pomenutih 200 miliona Kineza (40 odsto urbane radne snage) je nesigurna, po samoj definiciji prekarijata, po načinu na koji dolaze do poslova i zarade. Godine svjetske ekonomije sigurno će biti pod uticajem ovakve klase radne snage jer se nedvosmisleno bilježi rast „gig ekonomije“, kako piše The Economist.

Kina je zahvaljujući ranoj upotrebi superaplikacija postala svjetski lider gig ekonomije. Trenutno 84 miliona ljudi radi preko platformi – kao vozači, dostavljači hrane i razni drugi servisni radnici.

Sličan trend širi se i po Aziji: u Indiji u gig ekonomiji radi oko 10 miliona ljudi, dok ih je u Maleziji oko 1,2 miliona (oko 7 odsto radne snage), prenosi Bonitet.

U posljednje vrijeme, privremeni rad uselio se i u proizvodne pogone Kine. Tradicionalne fabričke radnike sve češće zamijenjuju privremeni radnici koji se zapošljavaju „na zahtjev“ putem digitalnih platformi. Poslovi su kratkotrajni, često traju samo nekoliko dana ili sedmica, a prema istraživanjima, takvih radnika ima oko 40 miliona – što je trećina kineske industrijske radne snage.

Kompanije biraju fleksibilnost

Rast gig rada proizlazi iz želje poslodavaca za fleksibilnošću. Kompanije žele da brzo povećaju ili smanje broj zaposlenih, u skladu sa sezonskom potražnjom i tržišnim rizicima. Tehnologija to omogućava – aplikacije povezuju narudžbine s dostupnim radnicima, a automatizacija je smanjila potrebu za iskusnim kadrom u proizvodnji.

Za mnoge radnike, ovakav sistem ima i prednosti. Vješti korisnici platformi mogu da zarađuju više nego da su u stalnom radnom odnosu. Istraživanje iz 2022. godine pokazalo je da su mjesečni prihodi profesionalnih dostavljača bili za gotovo 20 odsto veći od plata migrantskih radnika.

Ipak, postojanje prekarijata nosi ozbiljne posljedice. Mladi radnici bez stabilnog zaposlenja teško stiču vještine potrebne za napredak. Mnogi, preseljeni iz sela u gradove, ne uspijevaju da se trajno ukorijene u novoj sredini, niti da dobiju pristup javnim uslugama zbog hukou sistema (registra domaćinstava). To otežava i zasnivanje porodice, što dodatno ubrzava starenje kineske populacije. Problema je mnogo i otvorenih pitanja za rješavanje.

Lekcije za ostatak svijeta

Ipak, Kina nije usamljena u procesu prekarizacije. Iskustvo Kine pokazuje da proizvodnja više nije garancija stabilnog zapošljavanja. Automatizacija sve više zamijenjuje ljude.

Takođe, zabraniti gig rad u nadi da će se pojaviti stalna radna mjesta bilo bi uzaludno – često je alternativa gig poslu zapravo nikakav posao. U anketi je čak 77 odsto vozača prevoznih platformi izjavilo da su u taj sektor ušli nakon što su izgubili prethodni posao, kako navodi The Economist.

Analitičari upozoravaju da države moraju da redefinišu socijalni ugovor. Kina već pokušava da ublaži algoritamski pritisak i da platformama nametne obavezu plaćanja socijalnog osiguranja.
Indija motiviše gig radnike da se registruju kako bi dobili osiguranje i zdravstvene beneficije.

Vlade moraju ići korak dalje – moraju da prilagode penzione i poreske sisteme novim oblicima rada, učine doprinose prenosivim i smanje pritisak na poslodavce da ne izbjegavaju stalno zapošljavanje.

Kako Azija ubrzano stari, pomoć honorarnim radnicima sa nesigurnim poslovima da napreduju postaje pitanje ne samo ekonomije, već opstanka čitavog društva.

Velika tema, velike riječi, ali još veća realnost koja svima kuca na vrata.