Kada država ograniči marže i trgovcima smanji prostor za zaradu, oni se, logično, okreću različitim trikovima koji su često zabranjeni zakonom, ali lako mogu da nadomeste gubitke.
Lažna sniženja, skriveni troškovi, manipulacija pakovanjima, pogrešne ili nepotpune informacije i agresivne marketinške kampanje, samo su neki od primera nepoštenih praksi na svim tržištima koja nemaju zakonom uređenu ovu oblast. Kada je najavljivana Uredba o ograničavanju marži, predsednik Srbije Aleksandar Vučić je rekao da će do kraja godine biti usvojen i Zakon o sprečavanju nepoštenih poslovnih praksi koji već postoji u zemljama Evropske unije.
Iako se o ovom propisu do sada malo govorilo i ova vest nije tako prisutna u medijima, reč je o vrlo važnom zakonu koji suptilno reguliše odnose u lancu snabdevanja hranom, inače, vrlo ranjivom na nepoštene poslovne prakse. Usvajanje tog zakona, koji je u stvari samo usklađivanje sa Direktivom EU iz 2019. godine, moglo bi da reši dugogodišnje probleme između proizvođača koji su pritisnuti ucenjivačkim praksama moćnijih trgovinskih lanaca.
Ovaj propis bi sistemski rešio te odnose „po vertikali”, zbog čega bismo možda pre stigli do fer tržišta kojem toliko težimo. A šta posle ukidanja Uredbe o ograničavanju marži koja ima rok trajanja šest meseci, šta ako ne bude produžena, pitanje je koje se od početka septembra više puta pominjalo u javnosti. Ako su ograničenja cena na slobodnom tržištu najnepopularnija mera, onda je Zakon o nepoštenim poslovnim praksama lek za tržišta na kojima je situacija takva kakva je u Srbiji. Šta donosi ovaj propis?
Potrošače štiti od obmanjivanja, lažnih popusta i prevara, obezbeđuje im pravo na tačne informacije i štiti ih od agresivnih i nametljivih reklama. Proizvođače štiti od nelojalne konkurencije i trgovaca koji koriste moć da bi ih ucenjivali. Zabranjuje ucene, na primer, trgovac ne sme da ih uslovljava, naplaćuje ulaze na police i druge „takse” koje nemaju realno pokriće. S druge strane, obavezuje ih da potpisuju fer i transparentne ugovore, bez jednostranih izmena, obezbeđuje rokove plaćanja. Fer uslovi su omogućeni i malim proizvođačima jer trgovci ne smeju da im nameću diskriminatorne uslove.
Šta dobijaju trgovci? Jasna pravila igre, fer konkurenciju i sankcije ukoliko ne poštuju propise. A država? Osim što se ovim važnim zakonom približava evropskim vrednostima i integracijama, povećava i opšte poverenje u tržište i omogućava uslove u kojima se svi osećaju zaštićeno. Stručnjaci koji se bave konkurencijom, a i pojedini proizvođači koji ovih dana nezvanično, ali vrlo optimistično komentarišu nove mere države, kažu da je odavno jasno da nam nedostaje Zakon o nepoštenim poslovnim praksama. Čim su trgovci od proizvođača tražili ogromne sume samo da bi njihov proizvod stajao na polici, čime su mali proizvođači automatski gubili pristup tržištu, postalo je očigledno da to može da se uredi samo zakonom. Da ne govorimo o odloženim rokovima plaćanja i do 180 dana, akcijama koje su organizovali trgovci, a plaćali proizvođači, o metodama poput vraćanja neprodate robe, što je malim proizvođačima bio ogroman gubitak.
Ovih dana smo saznali da postoje i of rabati u kojima su se skrivali svi oni skriveni nameti na koje su proizvođači morali da pristaju ukoliko su želeli da ostanu u igri (na policama). Da ne bude da je sve po leđima trgovaca i da država, potrošači, a i većina javnosti upire prst samo u njih, da pomenemo zašto je za njih važno da dobijemo ovaj zakon.
– Zbog zdrave konkurencije, poverenja potrošača i stabilnih odnosa sa proizvođačima i obezbeđivanja pouzdanih lanaca snabdevanja – kažu naši sagovornici. A kako u Evropi ovaj propis uvodi red, pokazuje jedan svežiji primer iz Nemačke. Vrhovni sud EU je utvrdio u septembru prošle godine da je nemački supermarket „Aldi Sud” prekršio Zakon o zaštiti potrošača jer je nudio lažne popuste na banane. Trgovac je podizao cene, kako bi ih smanjivao, a u promotivnim lecima je objavljivao „šokantna sniženja”. Sud je zabranio lažna sniženja, podsetio ga da postotak sniženja mora da se obračuna na najnižu cenu koja je bila aktuelna u poslednjih 30 dana. Da li su potrošači kaznili ovog trgovca nije navedeno, ali je ovaj slučaj pokazao kako zakon o nepoštenim poslovnim praksama može da prisili trgovce da bude pošteniji i prema kupcima i konkurenciji.