
Potrošači u Evropskoj uniji (EU) bi ubuduće na rafovima trebalo da pronalaze proizvode sa više voća, jer proizvođači moraju da im pružaju jasnije informacije o poreklu proizvoda.
Ovog vikenda su, naime, na snagu stupila nova pravila koja uređuju sastav, nazive i označavanje meda, džemova, voćnih sokova i pojedinih mlečnih proizvoda, sa ciljem da se deklaracije približe stvarnom sadržaju proizvoda i olakša izbor kupcima.
Jedna od najznačajnijih novina odnosi se na džemove i pekmeze. Prema novim pravilima, minimalni udeo voća u džemu povećava se sa dosadašnjih 350 na 450 grama po kilogramu proizvoda, dok će takozvani „ekstra” džemovi morati da sadrže najmanje 500 grama voća. Namera je da se smanji udeo šećera i drugih dodataka, a da voće ponovo postane glavni sastojak ovih proizvoda. Promene stižu i kod voćnih sokova. Uvode se jasnije oznake koje će potrošačima omogućiti da lakše razlikuju prirodno prisutne šećere od dodatih, ali i nove kategorije proizvoda sa smanjenim sadržajem šećera. Cilj je da kupci dobiju preciznije informacije o tome šta zaista piju, ali i da se proizvođači podstaknu na razvoj zdravijih proizvoda.
Nova pravila donose i promenu kada je reč o nazivu „marmelada”. Do sada se ovaj naziv u EU uglavnom odnosio na proizvode od citrusnog voća, dok će ubuduće moći da se koristi i za proizvode napravljene od drugih vrsta voća, što bi trebalo da uskladi praksu sa navikama potrošača u brojnim državama.
Kod džemova je Srbija većim delom usklađena sa evropskim propisima, ali bi nova pravila EU donela dodatno povećanje minimalnog udela voća u proizvodima. To bi značilo da potrošači kupuju proizvode sa više voća i manje prostora za upotrebu šećera i drugih dodataka. Prema rečima malih proizvođača, poslednjih godina raste potražnja za džemovima sa većim udelom voća, bez konzervansa i bez dodatog šećera, posebno kod malih i organskih proizvođača. Tržište je podeljeno između industrijskih proizvođača i sve brojnijih malih proizvođača koji robu prodaju direktno kupcima ili putem društvenih mreža. Dok se industrijski džemovi u prodavnicama najčešće prodaju po cenama od 280 do 510 dinara, domaći i organski proizvodi dostižu od 375 do 750 dinara po tegli, a specijalizovani proizvodi bez dodatog šećera i više.
Posebna pažnja posvećena je medu, proizvodu koji je godinama bio u fokusu potrošačkih organizacija zbog nedovoljno jasnog označavanja porekla. Umesto dosadašnjih opštih formulacija poput „mešavina meda iz EU i van EU”, proizvođači će morati preciznije da navedu iz kojih zemalja med potiče. Na taj način potrošači će lakše proceniti šta kupuju, a domaći pčelari dobiti veću zaštitu od jeftinijih uvoznih mešavina nepoznatog porekla. Iako su pravila počela već da se primenjuju, promene na tržištu neće biti vidljive preko noći. Proizvodi proizvedeni po starim propisima moći će da ostanu u prodaji do isteka roka trajanja, pa će prelazni period potrajati još izvesno vreme. Tek nakon što se zalihe potroše, kupci će na rafovima u potpunosti videti efekte novih evropskih standarda.
U Srbiji kupci za sada neće moći da uživaju u novim propisima, ali bi oni, kako kažu stručnjaci, što pre trebalo da se implementiraju u naše pravilnike. Predsednik Saveza pčelarskih organizacija Srbije (SPOS) Rodoljub Živadinović kaže da bi domaći potrošači na taj način imali precizne informacije o poreklu meda koji kupuju.
– Kod nas je i dalje na snazi Pravilnik o kvalitetu meda iz 2015. godine. On je kasnije izmenjen, ali te izmene nikada nisu usvojene. Sada je prava prilika da se pravilnik unapredi u skladu sa novim evropskim propisima i što pre donese. Potrošači bi konačno na deklaracijama mogli da vide iz koje zemlje potiče med, a ne samo opštu oznaku da je reč o mešavini meda iz EU i van EU – ističe Živadinović.
– Do sada je potrošačima bilo praktično nemoguće da saznaju odakle je med koji kupuju. Pisalo je samo da je reč o mešavini, ali ne i iz kojih država potiče, niti koja je zemlja dominantno zastupljena. To je ostavljalo prostor za razne zloupotrebe i dovodilo kupce u zabludu – kaže predsednik SPOS-a.
Od 10 kilograma kajsija osam tegli džema
Mali proizvođači domaćih džemova kažu da njih pravila ne brinu mnogo, jer se njihova proizvodnja znatno razlikuje. Na kilogram džema od kajsije, kako kažu, ide 1,2 kilograma voća i maksimalno 400 grama šećera.
– Na primer, od 10 kilograma kajsija i dva kilograma šećera mi dobijemo osam tegli džema. Industrijski džem se razlikuje jer se u toj proizvodnji osim voća, koga je znatno manje, stavljaju pektini i želatini, čime se skraćuje vreme kuvanja. Zbog održanja proizvoda dodaju se različiti aditivi i stabilizatori. Interesantno je i to da se kuvaju u vakuum kuvačima, što nije loše, jer se u tim situacijama tačka ključanja snižava, pa se sačuva boja džema, kao i pojedini temolabilni vitamini – kaže naš sagovornik koji se bavi proizvodnjom domaćih džemova i druge zimnice.