Loša obuća i dalje problem broj jedan u Srbiji

Bez autora
Mar 18 2013

Najveći broj prijava potrošača i dalje se odnosi na obuću i to naročito sportsku. Zatim slede prijave na telekomunikacione usluge i na mobilne telefone i to najčešće one koje se kupuju, odnosno dobijaju na korišćenje od operatera prilikom zaključenja ugovora o paketu usluga. Ovo, uoči Svetskog dana potrošača, 15. marta, pokazuju izveštaji koje redovno Ministarstvu trgovine dostavljaju udruženja za zaštitu potrošača u Srbiji. Postavlja se stoga pitanje da li će i na koji način država pokušati da reši problem odbijanja prodavaca obuće da reaguju na reklamacije kupaca. Još pre godinu i po dana je Nacionalna organizacija potrošača Srbije, zbog veoma velikog broja reklamacija na kvalitet patika poznatih svetskih proizvođača, uputila je svetskoj organizaciji potrošača – Consumers International dopis u kojem se ukazuje na ovaj problem. Kako su u rekli u NOPS-u reklamacija, odnosno zamena obuće koja pukne u garantnom roku od šest meseci gotovo je nemoguća misija.

Loša obuća i dalje problem broj jedan u SrbijiNajveći broj prijava potrošača i dalje se odnosi na obuću i to naročito sportsku. Zatim slede prijave na telekomunikacione usluge i na mobilne telefone i to najčešće one koje se kupuju, odnosno dobijaju na korišćenje od operatera prilikom zaključenja ugovora o paketu usluga.

Ovo, uoči Svetskog dana potrošača, 15. marta, pokazuju izveštaji koje redovno Ministarstvu trgovine dostavljaju udruženja za zaštitu potrošača u Srbiji. Osim toga, primedbe na kvalitete sportske obuće visoko se kotiraju i na skali najčešćih reklamacija koje su u proteklih godinu dana čitaoci upućivali redakciji „Potrošača”.

Postavlja se stoga pitanje da li će i na koji način država pokušati da reši problem odbijanja prodavaca obuće da reaguju na reklamacije kupaca.

Kako je „Potrošač” već pisao, još pre godinu i po dana je Nacionalna organizacija potrošača Srbije, zbog veoma velikog broja reklamacija na kvalitet patika poznatih svetskih proizvođača, uputila svetskoj organizaciji potrošača – Consumers International dopis u kojem se ukazuje na ovaj problem.

Kako su u rekli u NOPS-u reklamacija, odnosno zamena obuće koja pukne u garantnom roku od šest meseci gotovo je nemoguća misija.

– U Zakonu o zaštiti potrošača jasno stoji odredba o dokazivanju saobraznosti, odnosno ispravnosti robe. U prvih šest meseci od kupovine taj teret je na trgovcu. To znači da oni moraju da dokažu da je neki par patika u skladu sa njegovom namenom, odnosno da oni dokažu kako, gde i čime je potrošač uzrokovao oštećenje – objasnili su u NOPS-u, ali i dodali da sve to u praksi izgleda potpuno drugačije, jer svi uvoznici imaju sklopljene ugovore sa akreditovanim laboratorijama za ispitivanje.

– Pre svega nedostatak adekvatnih standarda za sportsku, ali i obuću uopšte, uzrokuje ovaj veliki problem. Mi nemamo način da ispitamo savitljivost đona, na primer. Kako da dokažemo loš kvalitet materijala kada ne postoji zakonski način. Zbog toga proizvođači mogu da naprave značajne uštede upotrebom sirovina koje će ispoljiti svoje nedostatke vrlo brzo. Osim toga, postoje i slučajevi da trgovci ne žele da reše očiglednu grešku u proizvodu, već se zaklanjaju iza „neadekvatnog održavanja” – objašnjava Zoran Nikolić, potpredsednik NOPS-a, ali dodaje da rešenje postoji u brzoj i efikasnoj izmeni ali i primeni svih zakonskih propisa čime se otklanja bilo kakva sumnja u kvalitet obuće.

– Na taj način akreditovane laboratorije imaju mogućnost da stvarno provere kvalitet, a potrošači na pravi način dobiju zaštitu od nezavisnih institucija. Ne treba zaboraviti mogućnost da potrošač uputi obuću drugoj laboratoriji na analizu kako bi se potvrdio (ili ne) nalaz one na osnovu koje trgovac zasniva svoj konačan sud o ishodu prigovora – navodi Nikolić.

Redakcija „Potrošača” upitala je Ministarstvo trgovine da li je od Akreditacionog tela Srbije traženo da ispita akreditacije pojedinih laboratorija na čija se rešenja građani najviše žale?

– U prethodnom periodu smo održali niz sastanaka sa predstavnicima pojedinih laboratorija, sa ciljem rešavanja aktuelnih problema. Moramo da naglasimo da laboratorije dobijaju akreditaciju da utvrđuju ispunjenost odgovarajućeg standarda, a ne da utvrđuju saobraznost, odnosno nesaobraznost proizvoda. Dakle, laboratorijskim ispitivanjima može se utvrditi da je proizvod proizveden u skladu sa odgovarajućim standardima za konkretan proizvod. Isključivo, veštak odgovarajuće struke poseduje odgovarajuća stručna znanja da utvrđuje nesaobraznost, imajući u vidu konkretnu okolnost, i da na osnovu toga da nalaz i mišljenje – rekli su u ministarstvu.

Prema njihovim rečima, zakon ne obavezuje trgovca da utvrđivanje nesaobraznosti poveri nekoj od laboratorija za kontrolu kvaliteta, mada je to često slučaj u praksi.

– Moramo da naglasimo da mišljenje laboratorije ni na koji način ne obavezuje trgovca, kao i da nema uticaja na sudsku odluku, u slučaju da potrošač zatraži sudsku zaštitu – navode u Ministarstvu trgovine.

Zakon o zaštiti potrošača menja se u decembru

Planom rada vlade za 2013. godinu, u decembru je predviđeno usvajanje zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača, najavljuju u Ministarstvu trgovine.

– Pre formiranja radne grupe za izradu tog zakona, čiji su članovi između ostalog predstavnici ministarstava, udruženja za zaštitu potrošača, predstavnik privredne komore i eminentni stručnjaci iz oblasti zaštite potrošača, analizirali smo koji su najčešći problemi u praksi i sprovođenju – kažu u ministarstvu, precizirajući da će zbog toga ovlašćenja Tržišne inspekcije biti dodatno proširena.

– Planirano je da se Tržišnoj inspekciji poveri mogućnost kontrolisanja rokova isporuke proizvoda kupcu, kontrolisanje toga da li je trgovac isporučio obrazac za jednostrani raskid ugovora koji je zaključen van poslovnih prostorija (na promocijama) ili korišćenjem sredstava komunikacije na daljinu (telefon, internet, TV prodaja), kontrolisanje toga da li je potrošaču predat proizvod odgovarajuće težine, odnosno zapremine – najavljuju.

Zoran Nikolić, potpredsednik NOPS-a, smatra da više ljudi zna za svoja potrošačka prava i organizacije, ali kako kaže, osnovne mane se odnose na rok rešavanja prigovora.

– Trgovci i dalje ne poštuju odredbu kojom su obavezni da svaku opravku ili zamenu reše u najkraćem mogućem roku, odnosno u roku gde potrošač neće trpeti posledice. To znači da nije dozvoljena opravka telefona ili laptopa od tridesetak dana. Nekad trgovci zaista ne žele da poštuju zakonsko pravo potrošača i da bez značajnih neugodnosti reše reklamaciju. No, zaboravljaju da je pravo potrošača da upravo zbog toga raskine ugovor – podseća Nikolić.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik