Prema proceni državne statistike u toku 11 meseci 2015. izvezeno je robe u vrednosti 11,05 milijardi evra. To je za 8,4 odsto više nego u istom periodu prethodne godine. Izvoznici ni prošle godine, kao ni prethodnih decenija uostalom, nisu mogli da dostignu „učinak” uvoznika. Uvoz je bio veći za 5,8 odsto dostigavši 14,9 milijardi evra. Deficit od 3,84 milijarde evra bio je manji za 0,8 odsto nego u istom periodu 2014, a pokrivenost uvoza izvozom, kao nikada do sada, premašila je 74 procenta. Svakog meseca Ministarstvo finansija objavljuje tabelu 15 najvećih izvoznika. Obično se misli da naši najveći izvoznici ostvaruju i najveći suficit u trgovanju sa svetom. Nažalost – nije tako.
Prema proceni državne statistike u toku 11 meseci 2015. izvezeno je robe u vrednosti 11,05 milijardi evra. To je za 8,4 odsto više nego u istom periodu prethodne godine.
Izvoznici ni prošle godine, kao ni prethodnih decenija uostalom, nisu mogli da dostignu „učinak” uvoznika. Uvoz je bio veći za 5,8 odsto dostigavši 14,9 milijardi evra. Deficit od 3,84 milijarde evra bio je manji za 0,8 odsto nego u istom periodu 2014, a pokrivenost uvoza izvozom, kao nikada do sada, premašila je 74 procenta.
Svakog meseca Ministarstvo finansija objavljuje tabelu 15 najvećih izvoznika. Koliki je doprinos ove petnaestorke bilansu spoljne trgovine, ali i platnom bilansu zemlje?
Obično se misli da naši najveći izvoznici ostvaruju i najveći suficit u trgovanju sa svetom. Nažalost – nije tako. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, neto devizni priliv deset preduzeća, koja su najveći izvoznici u Srbiji u periodu januar – oktobar 2015, iznosio je samo 26,6 miliona evra.
Zanimljivo je da na listi najvećih izvoznika Ministarstva finansija nema kompanije „Simens” DOO, iako je ona na listi Republičkog zavoda za statistiku na petom mestu, sa desetomesečnim izvozom od 166 miliona evra.
Lista najvećih neto izvoznika od početka 2015. do kraja oktobra mnogo je drugačija. Na čelu ove liste kompanija koje više izvoze nego što uvoze je naš najveći izvoznik „Fijat – Krajsler Srbija” – sa 357,8 miliona evra. Železara je naš drugi najveći izvoznik, ali nje nema među deset najvećih neto izvoznika. Domaća komponenta u izvozu kod „Fijata” iznosi 35, a kod železare 17 samo odsto.
Doprinos industrije BDP-u zemlje 1989. bio je 30 procenata, a od 2012. nikako da premaši 15 odsto. Krajem 1989. u industriji je radilo više od milion, a danas svega 300.000 radnika
Od sto evra izvoza „Fijat” 65 da za uvozne komponente, a železara i svih 83 procenta. Na čemu zaradimo – jevtinoj radnoj snazi i energiji. Da se ne bi stekao rđav utisak, ni to nije tako loše, jer ta preduzeća zapošljavaju hiljade radnika, plaćaju neke poreze, doprinose, ali i angažuju veliki broj pratećih preduzeća i delatnosti.
HIP „Petrohemija” AD – Pančevo je na sedmom mestu liste najvećih izvoznika, ali je sa 107,8 miliona evra na drugom mestu liste najvećih neto izvoznika. Pozitivni trgovinski bilans „Petrohemije” krije jednu „malu tajnu”.
Sirovi benzin, koji koristi kao sirovinu i energente – prirodni gas i mazut, „Petrohemija” dobija od domaćih snabdevača koji tu robu uvoze, pa je sa malom dodatom domaćom vrednošću isporučuju ovoj pančevačkoj fabrici. Zato, pored ostalog, NIS-a nema među neto izvoznicima, jer mnogo uvozi za sebe, ali i za druge. Njegov desetomesečni spoljnotrgovinski deficit bio je težak 484 miliona evra.
„Jura korporacija” zaključno sa oktobrom prošle godine bila je trećeplasirana na listi najvećih neto izvoznika – sa 92,1 milion evra ostvarenog suficita. Zanimljivo je da „Viktorijaoil” AD Šid, RTB Bor grupa – RTB Bor DOO Bor, „Sojaprotein” i „MK komerc”, nisu među našim najvećim izvoznicima, ali su ove kompaniji na listi deset najvećih neto izvoznika.
Deficit robne razmene je naša sudbina sa kojom moramo da se pomirimo na duži rok, kaže ekonomista Dragovan Milićević. Naša privreda je uvozno zavisna i nedovoljno konkurentna, što kreatori ekonomske politike moraju stalno da imaju na umu.
To naročito važi za članove Saveta za ekonomski razvoj i razvojnu agenciju, pogotovu kada budu odlučivali koje će investitore podržati parama poreskih obveznika. Ako nam budu dolazili samo oni koji računaju na niske dažbine i jeftinu radnu snagu – nećemo se mnogo ovajditi, ali dok Srbija i njena privreda iznova ne podignu industriju i ne proizvedu robu koja će biti naš prepoznatljiv brend, moramo se zadovoljiti i „šrafciger industrijom”.
Srbija je mala, otvorena ekonomija, koja je u loše izvedenoj privatizaciji gotovo ostala bez industrije i svoje tržište za najveći broj proizvoda, pogotovo robe široke potrošnje, prepustila stranoj konkurenciji. Ali, za razliku od, recimo Slovačke, koja ima čak četiri velike fabrike putničkih vozila ili Mađarske, koja je jedan od najvećih proizvođača komponenti za automobilsku industriju, mi još u svemu tome tražimo sebe i svoje mesto na privrednoj mapi Evrope.
Zato je dolazak svakog stranog investitora, pogotovo onih koji „s ledine” kreću u posao, makar i uz pomoć države, njenih podsticajnih sredstava i poreskih olakšica, dobrodošao, jer ovoj zemlji sa dvadesetak odsto nezaposlenog radno sposobnog stanovništva, svaka radna knjižica je čist dobitak.