Najluđa noć koja se, doduše u različita vremena, slavi širom naše planete, ujedno je i najstariji praznik u svetu.
Prema istorijskim zapisima, Novu godinu su među prvima počeli da slave drevni Vavilonci, a zatim i Egipćani.
Pre oko 4.000 godina u starom Vavilonu, s prvim „mladim Mesecom”, odnosno u prvim prolećnim danima, počeo je simbolično da se obeležava ovaj praznik. Nova godina je oko 2.000 godina pre naše ere obeležavala ponovno rađanje svega u prirodi i bilo je sasvim logično da počinje u proleće kada priroda oživljava.
Vavilonci su Novu godinu slavili 11 dana, a svaki dan bio je posvećen određenoj svečanosti čija se tradicija u nekim zemljama sveta sačuvala i do današnjih dana. U vreme svetkovine ljudi su se veselili i radili gotovo sve što su poželeli.
Stari Egipćani u početku su obeležavali Novu godinu krajem septembra, u vreme kada bi Nil nabujao i plavio obale. To je za Egipćane bio najvažniji događaj u godini jer je značio bujanje biljaka na inače suvom i neplodnom tlu, a samim tim i obezbeđenje hrane.
Novogodišnja svetkovina trajala je u Egiptu nekoliko dana, a vrhunac slavlja predstavljao je trenutak kada su statue boga Amona, njegove žene i sina stavljane u čamac, koji je zatim puštan da ga nosi Nil.U drevnom Rimu Nova godina vekovima je slavljena početkom proleća. To je bilo vreme velike svetkovine, koja je trajala četiri ili pet dana, uz gozbe i veselje, kada se zaboravljalo na klasne razlike i kada je svako svakome bio prijatelj. To je bilo i vreme darivanja.
Rimski senat je 153. godine pre nove ere proglasio novi datum slavljenja Nove godine – 1. januar, ali je ovaj dan prihvaćen u mnogim zemljama sveta tek odlukom Julija Cezara 46. godine pre nove ere: da se 1. januar utvrdi kao kalendarski početak nove godine. Januar je dobio ime po rimskom bogu Janusu, koji ima dve glave i jednom gleda unazad, u godinu koja je prošla, a drugom unapred, u godinu koja dolazi.
U vekovima koji su sledili, ljudi su nastavili da proslavljaju Novu godinu kao simbol početka novog života. Iako je u Evropi i Americi uglavnom prihvaćen 1. januar kao početak kalendarske godine, mnogi narodi širom sveta zadržali su tradicionalno proslavljanje ovog praznika u različito godišnje doba. Tako, na primer, država sa najvećim brojem stanovnika na svetu, Kina, proslavlja svoju novu godinu, koja nije fiksirana kalendarom i počinje u vreme mladog Meseca, između 21. januara i 20. februara. Ova Nova godina poznata je kao Prolećni festival ili Lunarna nova godina i predstavlja najvažniji i najduži tradicionalni kineski praznik. Slavlje tradicionalno počinje na prvi dan prvog lunarnog Meseca, na početku godine po kineskom kalendaru. Slavlje se završava 15. dan, nakon početka kineske godine, kada je festival svetiljki. Tada se u vazduh puštaju papirne crvene svetiljke i hiljade učesnika osvetljavaju put Novoj godini.
U 2019. godini prvi dan Lunarne nove godine biće u utorak 5. februara kada će početi Godina svinje.
Najluđa noć proslavlja se na svim kontinentima, doduše na različite načine, ali zajednička karakteristika ovih svetkovina su radost, veselje i nada da će nova godina doneti sve najlepše.