Soja nestaje sa srpskih njiva

Bez autora
Nov 18 2026

Proizvodnja soje u Srbiji beleži ozbiljan pad, a ratari koji su godinama računali na ovu uljaricu kao na jednu od najisplativijih kultura sve češće odustaju od njene setve.

Dugotrajne suše, visoke temperature, sve manji prinosi i nestabilne otkupne cene doveli su do toga da ulaganja postaju sve rizičnija, dok stručnjaci upozoravaju da klimatske promene ozbiljno ugrožavaju budućnost proizvodnje soje, naročito u Vojvodini.

Soja je decenijama zauzimala značajno mesto u domaćoj poljoprivredi, posebno u Vojvodini, a površine pod ovom kulturom ranijih godina dostizale su oko 250.000 hektara. Međutim, nepovoljni vremenski uslovi sve češće poništavaju trud proizvođača, pa čak ni dobro pripremljeno zemljište i pravilno obavljena setva nisu garancija isplativosti.

"Da nisam imao svoj kombajn, ne bih je ni vršio" 

Koliko je situacija ozbiljna, pokazuje iskustvo jednog poljoprivrednika koji je sa skoro tri hektara zemlje dobio svega tonu i po soje, zbog čega mu se, kako kaže, ni sama žetva gotovo nije isplatila.

- Imao sam pet jutara soje koja je donela tonu i po zrna. To je totalno neisplativo. Čista njiva, lepo urađeno sve, ali suša je uzela sve, nema ništa. Da nisam imao svoj kombajn, iskreno, ne bih je ni vršio, ne bi bilo račun. Nego smo imali svoju mehanizaciju, uradili smo. Sramota je da ostane na polju neurađena - kaže ratar Srđan Garić iz Krušedola za RTV. 

Njegovo iskustvo pokazuje koliko je proizvodnja postala neizvesna čak i kada ratar raspolaže sopstvenom mehanizacijom. Kada je rod toliko mali da se dovodi u pitanje isplativost njegovog skidanja sa njive, proizvođač se suočava ne samo sa izgubljenom zaradom već i sa problemom povraćaja novca koji je prethodno uložio u setvu i održavanje useva.

Pritom, nepovoljni vremenski uslovi nisu jedini razlog zbog kojeg se poljoprivrednici sve teže odlučuju za soju. Visoki troškovi semena, goriva i zaštite useva dodatno opterećuju proizvodnju, dok nestabilna otkupna cena otežava planiranje prihoda, naročito u sezonama u kojima prinosi znatno podbace.

Zbog toga se deo ratara sve češće okreće drugim kulturama, poput suncokreta ili pšenice, koje lakše podnose sušne uslove, pokušavajući da smanji rizik i obezbedi izvesniji rezultat na kraju proizvodne godine.

Dok Srbija gubi soju, u severnoj Evropi proizvodnja raste 

Stručnjaci upozoravaju da se slične promene dešavaju i širom Evrope, ali da pojedine severne zemlje, za razliku od tradicionalnih proizvođača, beleže rast površina i prinosa.

- Polako soju gubimo sa naših polja. Međutim, u Evropi soja je našla najbolje svoje mesto - to je ono što je možda malo i neočekivano, a to su upravo severni krajevi, odnosno, Poljska, Nemačka beleže visoke prinose, rast površina. Oni tradicionalni proizvođači, kao što je Italija, koja je jedno vreme bila i svetski rekorder po prinosima, beleže pad kako prinosa, tako i površina pod sojom. Samim tim, imamo jednu dosta tešku situaciju da klimatske promene izuzetno negativno utiču na soju, ne samo na soju, nego i na sve ostale ratarske, biljne vrste. I da bismo sačuvali soju, odnosno leguminozu u našem plodoredu, naprosto moramo početi malo drugačije da radimo - upozorava dr Vuk Đorđević.

Kao moguća rešenja izdvajaju se veća ulaganja u navodnjavanje i izbor otpornijih sorti, ali i stabilnija podrška proizvođačima i sigurniji otkup. Hoće li soja ponovo zauzeti nekadašnje mesto na srpskim njivama, zavisiće od prilagođavanja novim klimatskim uslovima, ali i od toga da li će ratari u njenoj proizvodnji ponovo pronaći ekonomsku računicu.

Ocenite tekst
Komentari
Prikaži više 
 Prikaži manje
Ostavite komentar

Prijavite se na Vaš nalog


Zaboravili ste lozinku?

Nov korisnik