Tema - Srbija

Šta su glavne prepreke za zapošljavanje osoba sa invaliditetom?

Ta misija postaje složenija kada je reč o osobama sa invaliditetom, jer neretko, uprkos volji, sposobnosti i motivaciji, nedostaju praktična rešenja za njihovo zapošljavanje.

Iako je tržište rada u Srbiji sve otvorenije, ono nije potpuno otvoreno za angažovanje osoba sa invaliditetom. Postoje pomaci, kao i primeri dobre prakse, ali taj broj bi svakako mogao da bude i veći.

Zakonodavni okvir koji treba da podstiče inkluziju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom postoji od 2009. i predviđa da firme sa 20 do 49 zaposlenih moraju angažovati najmanje jedno lice, kao i još jedno na svakih dodatnih 50 radnika. U suprotnom, moraju plaćati „penale“ u iznosu polovine prosečne plate na godišnjem nivou.

Sa druge strane, poslodavci iz privatnog sektora koji u radni odnos prime osobu sa invaliditetom, imaju pravo da koriste olakšice. Ako ispune određene uslove, mogu biti oslobođeni plaćanja poreza i dela doprinosa u naredne tri godine.

Ipak, neretko sve to ostaje samo teorija, dok implementacija i praksa izostaju. Dokaz za to predstavlja iznos sredstava koju poslodavci uplaćuju u Budžetski fond jer ne zapošljavaju broj osoba sa invaliditetom koji je propisan.

Kako za Danas pojašnjava Milica Glišić iz Foruma mladih sa invaliditetom, situacija „na terenu“ kaže da poslodavci imaju želju i volju da radno angažuju osobe sa invaliditetom, ali prepreku na tom putu predstavlja činjenica da prostor nije uvek adekvatno prilagođen.

„Na primer, zgrada u kojoj se kompanija nalaz nema lift ili nema prilagođen toalet. Jedna od prepreka je i neprilagođenost radnih mesta. Bez obzira da li osoba ima kompetencije za obavljanje nekog posla, ukoliko radno mesto nije prilagođeno i nije pristupačno, osoba sa invaliditetom ne može da se zaposli na datoj poziciji“, ukazuje naša sagovornica.

Dodatno, kako tvrdi, u našem društvu i dalje postoje predrasude, te se fokus stavlja na nečiji invaliditet i na to što ne može da uradi, a ne na to koje poslove može da obavlja i koja znanja i veštine poseduje.

„Usled pomenutih predrasuda i barijera, osobe sa invaliditetom strahuju od izlaska na tržište rada. Iz ovog razloga se javlja potreba za direktnom podrškom da bi se ojačalo samopouzdanje i samopoštovanje. Takođe, kako bi se prepoznala snaga i mogućnosti, pa razumela uloga na tržištu rada“, pojašnjava ona.

Glišić ukazuje i da poslodavci često nisu u dovoljnoj meri informisani o mogućnostima osoba sa invaliditetom u odnosu na tip i stepen invaliditeta.

„To dovodi do situacija da se kandidati ne zapošljavaju samo zbog mišljenja da ne mogu da obavljaju određeni posao, koji bi uz određena prilagođavanja mogli nesmetano da rade. Zato je potrebno podizati svest poslodavaca o značaju prilagođavanja radnog mesta osobi sa invaliditetom“, apeluje Glišić.

Opšti zaključak je, kako podvlači, da neprilagođenost radnih mesta i zajednice, velika stopa nezaposlenosti, nepovoljna kvalifikaciona struktura osoba sa invaliditetom i njena neusklađenost sa potrebama tržišta, dovode do kratkoročnog i selektivnog zapošljavanja osoba sa invaliditetom.

NZS: Najviše uticaja imaju predrasude

Ipak, kako za Danas kažu iz Nacionalne službe za zapošljavanje, na osnovu dosadašnjeg iskustva u radu sa poslodavcima, udruženjima i ostalim akterima na tržištu rada, najveći problem kod zapošljavanja osoba sa invaliditetom je njihova nepovoljna kvalifikaciona struktura. Osim toga, nedostatak posebnih znanja i veština, i uzak izbor zanimanja u stručnim školama po specijalnom programu.

„Praksa pokazuje i dalje nizak nivo motivacije poslodavaca za zapošljavanje ove kategorije lica, a najviše uticaja imaju predrasude. Sa druge strane, veliki problem u integraciji ove kategorije nezaposlenih u sve društvene tokove predstavljaju arhitektonske i komunikacione barijere, neadekvatan gradski i prigradski prevoz.

Takođe, i nedostatak službi podrške kao što su radni centri, personalni asistenti, radni asistenti, asistenti u nastavi“, pojašnjavaju iz NZS.

Međutim, i pored navedenih problema, Nacionalna služba za zapošljavanje naglašava da se svest u društvu menja, i da se osobe sa invaliditetom sada posmatraju iz ugla onoga što mogu da urade i doprinesu svojom integracijom.

„Zahvaljujući aktivnostima svih aktera na tržištu rada, možemo reći da se osobe sa invaliditetom ne posmatraju više iz ugla njihovih ograničenja i nemogućnosti. Osnovna uloga Nacionalne službe za zapošljavnje je upravo u promovisanju ovakvog pristupa, odnosno jačanju svesti ostalih aktera na tržištu rada o mogućnostima osoba sa invaliditetom“, podvlače oni.

Tome je, kako tvrde, u velikoj meri doprinelo donošenje Zakona o kome je ranije bilo reči. Drugim rečima, primetno je smanjenje broja osoba sa invaliditetom na evidenciji, to jest povećanje zapošljavanja sa evidencije, znanja, veština i kompetencija osoba sa invaliditetom.

„Više osoba je uključeno u mere aktivne politike zapošljavanja, unapređen je sistem procene radne sposobnosti (napuštan isključivo medicinski model), i skrenuta pažnja na mogućnosti osoba sa invaliditetom, kroz socijalno-inkluzivni pristup“, kažu iz NZS.

Podsetimo, kako bi podstakla zapošljavanje osoba sa invaliditetom, NZS je uvela mere koje podrazumevaju stručnu i finansijsku podršku poslodavcima i licima. To znači da poslodavac mora da ispuni određene uslove da bi koristio olakšice za novozaposlena lica sa invaliditetom.

Uslovi su da poslodavac i radnik sa statusom lica sa invaliditetom moraju imati sklopljen ugovor o radu na neodređeno vreme.

Takođe, radnik mora biti prijavljen na obavezno socijalno osiguranje, i mora postojati pravno-medicinska validna dokumentacija kojom se dokazuje invalidnost novozaposlenog radnika.